Ponekad vam dosadi Zagreb i svakodnevica pa odlučite dan provesti negdje drugdje. Širok izbor destinacija, široko vam polje. 11. studenoga 2023. godine i mi smo zavirili izvan Zagreba, točnije, u Samobor.

U Samoboru je nastupio TereT, zagrebački bend poseban po vlastitom zvuku i glazbenom identitetu, čiji se opus ne može opisati jednim glazbenim žanrom. Grupa za koju zagrebačka mladež naše vrste dobro zna bavi se posebnom vrstom alkemije: kombinira elemente hard rocka, indie, funka i psihodelične glazbe. Umjesto kamena mudraca i eliksira života, TereT je samoborskoj publici predstavio hitove kao što su „Cimet“ i „Spasi Me“. No, kad bi se reklo da njihove pjesme ne unose život u prostoriju, lagalo bi se. Karizmatičan i nadaren snažnim glasom, vokalist i gitarist TereTa je Fran Kovačević, koji osim prstima – gitaru svira i gudalom! Ako vam je prva asocijacija na takvo nešto Jimmy Page, u pravu ste, ali samo to je i dovoljno da opiše Kovačevićev talent u kratkim crtama. Borna Brosig također svira gitaru, Antonio Jakus bass gitaru, a uz njih, predstavljena su i dva nova člana: na bubnjevima, Luka Dučić te Jan Shourgot na klavijaturama, koje su ujedno i novouvedeni instrument u TereTu.

U prvom bloku pjesama, redale su se njihove autorske pjesme koje će uskoro biti objavljene na tek najavljenom albumu. Kreativnosti je na pregršt, tekstovi su od one vrste koju se ne može izbiti iz glave tjednima, a u igri i eksperimentiranju glasovima i instrumentima su nenadmašivi. Podigla se prašina, prizvala oluja, izašlo se na ulice i ono najbitnije: utopilo u osjećaju i emociji. U Bunkeru su osim svoje živosti i zaigranosti doveli i posebnu gošću – Taru Šolić, članicu šibenskog benda Aracataca. Uklopila se bez problema te sa sobom unijela novi spektar boja, novu nijansu koja se odlično slagala s ostatkom grupe, pogotovo Kovačevićem. S njenom se dolaskom na pozornicu promijenila i atmosfera publike; slijedio je drugi blok pjesama, neke od njih prepjevi, a neke TereTove najuspješnije. Tako su se osim „Cimeta“ na set listi našle i „Psycho Killer“ grupe Talking Heads, „Don’t Let Me Down“ grupe Beatles koja je posebice raznježila publiku, a potom nas je ponovno razbudila „Moja Prva Ljubav“ grupe Haustor. Stare pjesme, novi zvukovi. Završilo se slatko i medeno zlatno: središte pozornosti usmjerilo se na spoj glasova svih članova benda uz laganu pratnju gitare. Savršeno kako i treba biti za kraj, ujedinjeno i uronjeno u toplinu. Pjesmom „Med“ spustili su publiku s oblaka na koji su ih prvobitno i sami smjestili te time zaključili svoj nastup. Osim njih, u Bunkeru su kasnije te večeri nastupili i Black Parrots i Kids From The Sky.

Dok su alkemičari pokušavali zlato proizvesti iz neplemenitih metala, TereT nema tih briga. Zlato kuju iz originalnosti i ljubavi prema onome što rade, iz tekstova koje zrcale unutarnje želje i šapate mnogih mladih ljudi. Ako sami ne znate izraziti svoj unutarnji nemir, TereT je za to vjerojatno već pronašao način. Sezona je u punom jeku, grije nas na hladne dane i diže na noge kad smo umorni, a TereT to radi bez greške.

Dorotea Kurelja

Foto: Fran Rubil