Proteklog vikenda održana je najnovija turneja u organizaciji Supervala u suradnji s klubom Azimut u Šibeniku i Love Barom u Dubrovniku. Bend D. stigao je iz Zagreba u Šibenik, a na putu za Dubrovnik pridružio im se i šibenski Freston. Osim navedenih, na događajima organiziranima povodom turneje nastupali su Krivo skretanje i RetroVizija u Šibeniku te Ledena kava u Dubrovniku.

Koncert u Šibeniku održan je 8.3. u Azimutu, gdje je prošlogodišnji program Superval turneje debitirao sa svojim prvim koncertom izvan Zagreba. Upravo su velik odaziv i pozitivne reakcije šibenske publike programu dali vjetar u leđa i mnogim školskim bendovima omogućili da okuse život “ozbiljnih” glazbenika. Cjelokupni nastup može se usporediti s prvim ljubavnim iskustvima: sramežljivo i trapavo otvaranje, uigravanje i flert, oduševljenje i ugodan osjećaj topline za kraj.
Otvorenje večeri pripalo je bendu Krivo skretanje kojeg čine Kata Vuletić (vokal, klavijature), Marta Marković (vokal, gitara), Vito Milanović (gitara), Matej Pašalić (gitara), Bruna Belamarić (bas gitara) i Fabio Šanić (bubnjevi). Ovo im je tek drugi koncert pred publikom i to se osjetilo. Na soft rock podlogu vokalistica je na trenutke zvučala kao da je u punk sastavu, a bubanj je ispadao iz ritma i na momente bio preglasan. Ipak, radi se o vrlo mladom bendu bez znatnog iskustva pa je sama činjenica da su se uspjeli održati koliko toliko na okupu uspjeh.

RetroVizija, također mladi bend, nastavila je večer. Bend čine Nola Škorić (bas), Lucija Zjačić (violina), Cvita Vlašić (klavir, vokal), Magdalena Grubišić (gitara, vokal) i Filip Laća (bubnjevi). Mnogo bolje uvježbani od prethodnog sastava, dodatno su atraktivni zbog violine koja daje osjećaj egzotičnosti, ne samo zbog Lucijine vještine, nego i zato što je među mladim bendovima nažalost neuobičajeno čuti ikakav instrument osim osnovna četiri. Također bih istaknuo vokalisticu Cvitu koja je osim lijepog glasa donijela i energičan i zabavan nastup, a i bubnjara Filipa koji je nakon pomalo trapavog otvaranja bio pravi melem za uši.

Iako nisu bili predviđeni kao glavni događaj večeri, vrhunac su sigurno bili zagrebački D. Ovaj samoprozvani tročlani orkestar čine Dag Huljev Jakopač (gitara, vokal), Matija Bojko (bas) i Tituš Cvanciger (bubanj). Od dolaska na pozornicu zagrijali su publiku koju bi se, po šovinističkom mišljenju ovog purgerskog autora, u Zagrebu očekivalo naći u mjestu poput Roka. One koji su izašli iz kluba ili još uopće nisu ni došli moglo se vidjeti kako utrčavaju prema pozornici. Eklektičan hard core zvuk ovog sastava u Šibeniku je našao najbolju publiku do sada i bend je s takvim vjetrom u leđa imao najbolji performans u svojoj kratkoj povijesti. Od jammova (u kojima im se pridružio i Frestonov pijanist) do hard core pjesama s ironičnim tekstovima kao So far so good, pa čak i do parodije brit popa Is this how you see us izazivali su kaos, no vrhunac večeri došao je na bisovima. Nakon prvog bisa koji su ispunili jammanjem, došao je i drugi na koji su svirali Nemanju, pjesmu nedavno preminulog prijateljskog sastava DkD. Ni to publici nije bilo dosta pa su za kraj odlučili odsvirati pjesmu Ostala si uvijek ista. S obzirom na to da Mišo Kovač te večeri slučajno nije mogao biti u Azimut (moguće da je išao na Tolju) kao vokal je uskočio Jakov Milun. Publika je bila dovedena do ludila i nije se znalo kome žile više iskaču od naprezanja. Odmah po završetku svirke bili su okruženi svojim najnovijim fanovima kojima su umorno, ali ushićeno odgovarali na brojna pitanja o sebi i svojoj muzici.

Posljednji bend večeri bili su Freston, bend koji čine Lovre Šanić (vokal, gitara), Lorijan Škarica (vokal, akustična gitara, klavijature i stand-up sekcije) te Filip Laća (bubnjevi). Nakon gotovo orgazmičkog iskustva svojih prethodnika bilo bi gotovo nemoguće održati razinu nabrijanosti koja je postavljena. Ipak, radi se o dobro uvježbanom i kvalitetnom bendu koji u svom rodnom gradu ima zasluženu publiku. Većinom su svirali obrade, ali napravili su to dobro i publika se nikako nije dosađivala. Pogotovo je pjesma The Man who sold the world uspjela dovesti atmosferu u stanje smirenog uživanja, sličnog cigareti poslije seksa. Sve u svemu, 8.3. se nitko tko je nastupio u Azimutu nije imao čega sramiti.

Osim bendova, treba navesti i tonca u klubu Azimut jer je zvuk bio bolji i instrumenti ujednačeniji nego na većini koncerata sličnih razmjera, a i od izvođača sam na njegov račun čuo samo pohvale. Turneja se nastavila prema Dubrovniku, gdje je sljedećeg dana Love Bar ugostio Freston, D. i lokalni bend Ledenu Kavu.

Freston su ovaj put otvorili večer i pokazali zašto su među najpopularnijim mladim sastavima u Šibeniku. Osim kvalitetne izvedbe, Lorijan Škarica je tijekom cijelog nastupa nasmijavao publiku, Lovre Šanić je na gitari bio karizmatičan, a Filip Laća odlično je držao ritam cijelom bendu unatoč nepraktičnim bubnjevima. Iako je stage bio manji i kvaliteta zvuka lošija nego u Šibeniku, a svi su bendovi imali dosta tehničkih problema, tijekom cijelog nastupa Frestona bilo je teško ne skinuti osmijeh s lica. Drugi po redu bili su D. Izmoreni od jučerašnjeg iskustva ipak su pružili odličnu izvedbu i impresionirali publiku. Također je bilo tehničkih problema, pogotovo s bubnjevima koji su stalno izgledali kao da su pred raspadom, no Tituš Cvanciger, inače nekonvencionalan bubnjar dobro je funkcionirao u otežanim uvjetima. Niti u jednom trenutku se nije dogodila magija kakva je bila u Šibeniku, svirali su “samo” dva bisa (ovaj put je Mišu pjevao Lorijan Škarica), ali sve u svemu bili su dobro primljeni.

Treći bend i glavni event večeri bili su Ledena Kava, bend iz dubovačke Gimnazije koji čine Ilia Letunić (bas), Lucija Gluhak (vokal), Kristijan Žerovnik (gitara), Domagoj Bokšić (gitara) i Teo Skurić (bubanj). Publika se u trenu nakupila oko stagea. Iako je dubrovačka publika među najpristojnijima prema ljudima koji se probijaju naprijed, doći u prve redove postalo je potpuno nemoguće. Bend je izrazito uvježban i dobro funkcioniraju skupa pa bi čovjek pomislio da skupa sviraju već barem tri ili četiri godine, a ne malo više od jedne. Program je bio pametno osmišljen, isprepletali su autorske pjesme i covere te se činilo da su vodili računa i o tome koliko je koja od vlastitih pjesama popularna kako atmosfera nikad ne bi pala. Publika je bila vidno oduševljena i ova je večer za Love Bar i za sve bendove bila čisti uspjeh. Samo su dvije zamjerke: da je vokalistica pjesmu Mardy Bum pokušala otpjevati kao Alex Turner, a glasovi su im jednostavno previše različiti. Druga je da su gitare bile preglasne, djelomično zato što su ritam i lead često svirali identične dionice. Bubnjevi tako nisu mogli doći do izražaja, bas se gotovo uopće nije čuo, a u početku su zagušili i vokal. Unatoč problemima publika je bila vidno oduševljena te ova je večer za Love Bar i za sve uključene bila čisti uspjeh.

Posljednja u nizu Supervalovih turneja završila je uspješno i svi uključeni, bilo organizatori, izvođači ili publika mogu se osjećati zadovoljno. Ostaje nam čekati iduće događaje i manifestacije koje ovaj program organizira.

Martin Petrinović

Foto: Jakov Milun

VIDEO