Nakon četvrte Superval turneje ove godine mogu slobodno reći da su gradovi obranili svoju reputaciju. Puno bendova, puno perspektive. The kids are alright! Rijeka i Pula gradovi su s dugom tradicijom rock ‘n’ rolla. Nije potrebno nabrajati koje su nam sve bendove i glazbenike ti gradovi dali, no ne valja se držati prošlih vremena i starih slava. Ono što je zanimalo mene jest to kakve nam nove mlade bendove Rijeka i Pula mogu pružiti danas.
Prvi dan turneje održao se u kultnom riječkom klubu Palach koji je svojevremeno bio utočište omladine i bendova poput Termita, Fita ili Leta 3. A u vremeplov u zlatno doba riječke glazbene scene, kada su Mrle i Prlja prljali i mrljali po Palachu, uveo nas je prvi bend večeri, riječki Smudosi. Smudose predvodi karizmatični Andrija Traven – Čarli, pjevač i basist koji po kostimu i instrumentu odmah podsjeća na Mrleta iz Leta 3. Sličnosti s Letom 3 ne prestaju s vizualom benda nego se i nastavljaju idejno i tekstualno. Smudosi su svoj set otvorili s pjesmom “Serem u WC-u od Palacha”, s kojom su instantno krenuli moshpitovi koji su trajali do kraja njihovog nastupa, a vrhunac se dogodio na pjesmi “Sanjao sam da sam peder” koju možete poslušati na njihovom EP-u “Forza Aids”. U najavi za svoj nastup na Supervalu, Smudosi su izjavili da će svaki slušatelj pronaći jednu pjesmu koja će mu se svidjeti i barem tri koje neće. Nakon što sam ovaj riječki spektakl poslušao uživo mogu reći da je ta izjava laž, jer nisam čuo nijednu pjesmu koja mi se nije svidjela. Nadam se da će frontmen Čarli odbaciti kostim i imidž nalik na Mrletov jer bi ih neizbježne usporedbe s Letovcima mogle relegirati na imitaciju što bi bilo šteta s obzirom na odličan humor i glazbeni performans koji ovaj mladi riječki bend nudi.
Drugi po redu je nastupio Stereovoid, riječki pop rock sastav. Poput sugrađana i kolega Smudosa i Stereovoid crpi inspiraciju iz riječkih legenda prošlog stoljeća. U njihovom slučaju to bi bili Fit ili Damir Urban. Pitomiji i pristupačniji zvuk je umirio publiku no nije izgubio pozornost. Promjena (ali ne i pad) energije nakon dva benda je bila vidljiva i na interakciji frontmena Frane s publikom. Njegov stage presence je bio skroz gažerski, pa čak i malo svatovski što je u ovom rijetkom slučaju kompliment jer jako paše uz njihov komercijalniji zvuk. Njihov pretežito autorski set činila su i dva singla “Divljim vodama” i “Tako dugo”, a publiku su iznenadili kada je gitarist Lucian uzeo mikrofon u ruke i izveo pjesmu “HUMBLE.” američkog repera Kendricka Lamara u rock verziji. Uz to, počastili su nas i coverom “Zemlja” EKV-a.
Treći bend večeri bio je Lynco, riječki indie bend čiji nastup nestrpljivo čekam već neko vrijeme. Iza sebe imaju četiri fenomenalna singla koji pariraju svim velikanima aktualne indie i alternativne glazbe. Njihovu kvalitetu prepoznali su i šibenski festival SHIP i najveći hrvatski glazbeni festival INmusic na kojima će Lynco ove godine nastupiti. Lynco je Palachu odsvirao autorski set koji čine laganije indie pjesme poput “Container Man”, “Who’s To Say” i najnoviji singl “City Lights”. Uz lagani đir odsvirali su i življe stvari poput “Need Money”, funk-raggae-rock pjesmu u kojoj bend šaljivo traži publiku da im baci novac na stage. Na njihovu žalost nisam primijetio da je itko počastio bend s kojim eurom. Takva nam je ekonomija, što ćeš. Još jedna od stvari koju su svirali je “Jongo”, idući Lyncov singl koji ubrzo izlazi ako je suditi po riječima benda. Jedini minoran minus Lyncovog nastupa jest to da im je zvuk uživo dosta tanji i prazniji nego na studijskim snimkama. Čak i uz fenomenalan smisao za melodiju, sviračke sposobnosti i slično bend ne uspijeva izvući onaj maksimalni potencijal koje pjesme imaju. Ne bi im škodila još jedna gitara, sintić ili barem back vokal. Sve u svemu, Lynco je bend koji morate čuti i za koji će te sigurno još čuti.
Nakon Lynca nastupio je još jedan bend koji nastupa na INmusicu; Out Of Civilization, mladi alt metal bend iz Pule. Cure su po godinama mlađe od svih izvođača večeri, no komotno bi mogle davati instrukcije svojim starijim kolegama. A to je njihov nastup i bio; jedna velika, ozbiljna instrukcija kako bi mladi autorski bend trebao zvučati i izgledati ako želi ostaviti trag na sceni. O talentu benda sam čuo prije nastupa, ali riječi očito nisu mogle dočarati o kakvom se showu zapravo radi. Od samog starta cure su publiku šamarale riffovima i breakdownovima i sve to super izbalansirale s catchy melodičnim refrenima. Nu metal grooveovi i grunge harmonije očito su odgovarali i riječkoj publici koja si nije dala odmora od šutki i stage diveanja. Out Of Civilization je bend na razini najvećih i najboljih metal aktova Hrvatske pa ih tako očekujem vidjeti na lineupovima lokalnih metal festivala, a tko zna, možda jednog dana i na Wackenu. Bend nije zaslužio niti jednu primjedbu kroz cijeli set pa makar i sitnu. No publika (pretežito muška) definitivno jest. Nakon fenomenalnog nastupa Palach je bio željan za još jednom pjesmom Puležanki. Ali umjesto da to zatraže na uobičajen, civiliziran način publika se odlučila na uzvik “Svirajte pičke!” na što je i sam tonac reagirao te kroz razglas opomenuo publiku, točnije mlade alternativce, koji bi prvi trebali znati zašto izbjegavati mizogine, neprimjerene uzvike.
Za kraj večeri svirao je riječki punk bend Meantime. Nakon seta Out Of Civilizationa imali su velike cipele za popuniti. I dečki su dali sve od sebe. Kako su ime uzeli po albumu grupe Helmet očekivao sam nekakav riff-heavy metal s grooveom, no Meantime svira nešto nalik na klasični hardcore punk. Iza sebe imaju i album “U Međuvremenu” na kojem se nalaze pjesme s naslovima poput “Rakija”, “Ganđa”, “Dajem Otkaz” i moj osobni favorit “Ivo”, pjesma koju su na koncertu najavili uz riječi: “Što misliš o Ivi Sanaderu? Mislim da je peder.”. Meantime uz originalni materijal svira i covere na kojima se ne snalaze najbolje te tako kvare inače skroz solidan autorski punk set.
Drugi dan turneje održao se u Kotaču, klubu unutar kultnog društvenog centra Rojc koji od kraja bivše države služi kao utočište pulske umjetničke populacije. Rojc je dom 106 udruga civilnog sektora koje se bave kulturom, sportom i sličnim aktivnostima, a uz to prostor je gdje mnogobrojni pulski bendovi održavaju svoje probe. Superval već par godina svjedoči kako pristup priuštivom i lako dostupnom prostoru za probe utječe na kvalitetu i broj bendova koji dolaze iz nekog grada. U slučaju Pule, gdje tako nešto postoji, rezultati su vidljivi. Freaktion, Krakatoa, Audioclot, FM-13… sve su to bendovi koji su se u Rojcu brusili, a na Supervalu dokazali. Ove godine na Supervalu takvih bendova je šest! To znači da skoro petina svih bendova ovogodišnjeg Supervala dolazi iz Pule. Eto što se dogodi kada grad i lokalna zajednica brinu za mlade. Ostalih 127 hrvatskih gradova, gledajte i učite! Jednako tako je zaslužna i glazbena škola Čarobna frula kroz koju su prošli skoro pa svi mladi pulski glazbenici. Nisam upućen u princip rada ove škole, ali što god da rade neka samo nastave jer njihovi školarci svoje stečeno znanje itekako dobro pokazuju.
U Kotaču je te večeri nastupilo devet bendova, šest pulskih i tri riječka. Zbog velikog broja bendova, setovi su bili znatno kraći, trajući svega dvadesetak minuta po bendu. Prvi po redu bili su Hollow District, srednjoškolski alt rock bend koji je u svojih dvadeset minuta pokazao svoj autorski set inspiriran američkim bendovima 90-ih. Nakon njih nastupio je bend Kornjače u bijegu, punk bend čiji gitarist i basist i dalje pohađaju osnovnu školu. Ta mladost se čuje u simpatičnim tekstovima, ali ne i u ozbiljnim, nabrijanim riffovima. Zatim je svirala Kontura, još jedan pulski alt rock bend, u kojem gitaru svira bubnjarka Out Of Civilizationa Lana koja je poput svog sugrađana i Superval veterana Tonija Drandića, ne samo odlična bubnjarka nego i multiinstrumentalistica.
A onda su se na stage popeli prvi gosti iz Rijeke, Stereovoid. Tek na Stereovoidu se demografija kluba promijenila iz roditelja u mlade. Publika je živnula na nastupu Telescope Fisha, pulskog stoner rock benda koji heavy blues riffove miješa sa soulful vokalom pjevačice Zoe Šestan. Riječani Lynco su rutinski odradili svoj set bez greške pa čak i uz puknutu žicu na gitari.
Nakon što su Puležani Izlog odsvirali svoj set, klub se kompletno ispraznio pa je pred početak svog nastupa frontmen Meantimea Leo pozivao publiku da dođu iz vana. Još je na prvoj pjesmi klub bio poluprazan, a kad su pulski pankeri shvatili da se na Meantimeu može agresivno moshat publika se krenula eksponencijalno povećavati iz sekunde u sekundu. Mosh pitovi koji su uslijedili bili su ozbiljan sigurnosni rizik što je pank i metal bendu najveći mogući kompliment koji mogu primiti od publike. Intenzitet tog moshanja i slammanja je doživio svoj vrhunac na nastupu Out Of Civilizationa koje su zatvorile Superval turneju na domaćem terenu i to u stilu. Od 20 i kusur minuta njihovog nastupa publika nije moshala sveukupno 20 sekundi. Sve ostalo je bilo ispunjeno agresivnim naguravanjem i još agresivnijim riffovima.
I tako su Fiumani i Puležani potvrdili reputacije svojih gradova kao rock oaze Hrvatske i ulili nam nade u budućnost naše alternativne glazbe. Na početku teksta sam se s nostalgijom osvrnuo na nekadašnja zlatna vremena, no sada to povlačim. Zlatna vremena Rijeke i Pule uz ovakve bendove tek dolaze.
Tekst: Fran Šandor
Foto: Andrea Melvan
Superval turneja u Rijeci i Puli
Nakon Čakovca i Koprivnice, Superval nastavlja sa svojim turnejama, ovaj put u Rijeci i Puli, točnije u riječkom klubu Palach i pulskom klubu Kotač, gdje su nastupali riječki bendovi Smudosi, Lynco, Stereovoid i Meantime te pulski bendovi Out of Civilization, Kornjače u Bijegu, Telescope Fish, Hollow District, Kontura i Izlog.
Prva večer održala se u riječkom legendarnom klubu Palach, koji je za vrijeme bivše Jugoslavije bio važno mjesto za razvoj riječke rock scene. Bendovi poput Termita (kasnije i Leta 3), Grada, Cacadoo Look-a i mnogih drugih upravo su tu započeli svoju glazbenu karijeru. Program su oko 20:00 otvorili Smudosi, riječki hardrock punk bend koji je svoj koncert pretvorio u cijeli show program te večer nije mogla luđe početi. Ovim riječkim luđacima, naravno u pozitivnom smislu te riječi, očito su glavni uzor Let 3, što se može primijetiti ne samo izgledom pjevača Andrije, nadimka Čarli, koji ima ljubičastu raščupanu periku i brkove koji podsjećaju na Mrleta, već i po svojim pjesmama koje variraju na granicama punka i rocka, najčešće sa šaljivim i simpatičnim tekstovima. Iako Palach nije bio ni do pola pun, bend je imao svoje vjerne fanove u prvim redovima koji su odmah započeli šutku te se to kroz dvadesetak minuta njihovog sviranja nekako pretvorilo u kompletni kaos, gdje su fanovi postali neprofesionalni akrobati koji su izvodili svakojake ludorije poput stage divinga, bacanja na pod te čak penjanja na pozornicu i pjevanja zajedno sa pjevačem. U jednom trenutku došlo je i do skidanja perike s glave pjevača, čija se usporedba s Mrletom iste sekunde pretvorila u usporedbu s Mišom Kovačem. Smudosi su završili svoj nastup izvedbom njihove moglo bi se reći himne ‘Forza AIDS’, zadnje pjesme s njihovog istoimenog EP-a, kojeg možete poslušati na YouTube-u. Prije ‘Forza AIDS’, bend je također izveo svoj najveći hit ‘Sanjao sam da sam peder’, koja bi, ako se snimi u dobrom studiju s dobrom produkcijom, mogla postati mini hit koji bi se proširio diljem Hrvatske, ma koliko god to suludo zvučalo.
Stereovoid, bend koji je došao nakon Smudosa, primirio je situaciju i s nastupom i s publikom. Uz njihove originalne stvari, poput ‘Divljim vodama’ i ‘Tako Dugo’, ovaj riječki indie rock bend čiji vokal pjevača Frane pomalo aludira na Dečakov, također je izveo i dvije izvrsne obrade: Ekv-ovu ‘Zemlju’ i još bolju Kendrick Lamar-ovu pjesmu ‘HUMBLE.‘, koja je zvučala fenomenalno s njihovom zamjenom instrumenata, gdje je klavir u originalnom beat-u zamijenila jaka električna gitara. Ljudi su očito prepoznali kvalitetu benda te što je vrijeme odmicalo to se Palach sve više i više popunjavao. Definitivno bih volio vidjeti njihov cjelokupni nastup, a ne samo kao dio Superval turneje, jer sam siguran da bi bend to odlično odradio.
Nakon Stereovoida uslijedio je Lynco, tročlani muški bend koji dokazuje da se uz bubanj, bas i gitaru ne mora svirati samo punk, već i potpuna alternativa s miksom indie rock-a, pop-a te čak i raggae-a. Iznenadna promjena ritma te tekstovi koji variraju od prelijepe ljubavne tematike do potpuno jednostavne u kojem govore kako im treba novac, neke su od karakteristika ovog mladog, simpatičnog benda. U svojih dvadesetak minuta nastupa bend je stigao odsvirati sve svoje dosad izbačene stvari na glazbenim platformama te par novih. Palach je odjednom bio krcat publikom te je vladala ugodna atmosfera bez šutke, divljanja i incidenata. Jedino što je ovom bendu falilo bila je ta neka energičnost koja se dobije tijekom nastupa, vjerojatno stage presence-om i uživanju dok sviraš, no bilo kako bilo bend je svoj nastup odradio bez većih poteškoća, a broj ljudi u Palachu dokazao je koliko su njihovi singlovi uspješni. Lynco je također jedno od imena na ovogodišnjem INmusic festivalu te definitivno preporučujem poslušati ih uživo.
Nakon uobičajenih kratkih pauza na otvorenom između bendova, publika se uputila poslušati Out of Civilization, jedini pulski bend koji je nastupio u Palachu. Ovaj četveročlani ženski nu-metal bend dobiva sve veću pažnju, a dokaz za to je taj što je i njihovo ime također zapisano u lineup-u ovogodišnjeg INmusica. Zbilja me zanimalo što je to tako posebno kod ovog mladog darkerskog benda te sam se zaputio zajedno s publikom nazad u Palach i bome, odmah smo znali što nas čeka. Zamračeni prostor, crveni reflektori, fanovi koji jedva čekaju da se čuje taj prvi riff gitare i konačno, cure počinju svirati. Moram priznati da nisam prevelik fan metala kao žanra, ali bend je napravio toliki spektakl da je vrlo teško ne uživati u svakom djeliću tog nastupa. Odličan stage-presence, zarazni riffovi na gitarama i dramatični vokali, sve je to učinilo da ovaj kratki nastup u malom Palachu doživite kao nastup u ogromnom koncertnom prostoru pred tisućama ljudi, jer koncert je bio zbilja na svjetskoj razini. Doduše, nastup je, no publika nije. Ekipa koja je izvodila moshpitove tijekom koncerta Smudosa također se vratila ponoviti sav taj kaos i na nastupu Out of Civilizationa, no kako se ovaj put broj publike povećao to nije bilo baš najpametnije za uraditi. Nemam ništa protiv moshpitova, ali kad se pojedinci krenu penjati na pozornicu i glumiti kao da su oni u fokusu i pritom zasjenjuju pjevačicu ipak je izvan granica ponašanja na koncertima. Također, kada su cure završile svoj iznadprosječno dobar nastup, umjesto ‘Hoćemo još!‘ čulo se skandiranje ‘Svirajte pičke!’ što je užasno degutantno pa makar bio neki inside joke koji ne razumijem. No, da ipak završim na pozitivan način, cjelokupni dojam koje su ostavile u Rijeci na mene je da sam cijeli Superval taj dan gledao u posve drugačijem svjetlu, odnosno kao prikaz nekog akcijskog filma, gdje smo, nakon upoznavanja glavnih junaka priče (pod time mislim na prijašnje bendove), došli i do predstavljanja zlikovca, koji je prouzročio totalni kaos u Palachu.
Ipak, Out of Civilization nije bio posljednji bend za večeras, te smo ipak dobili happy ending na kraju uz post punk/hard rock bend Meantime, koji se može pohvaliti da je izbacio kompletan album maštovito nazvan ‘U Međuvremenu’. Cijeli album sastoji se od 16 pjesama, a traje samo 25 minuta, te su definitivno postavili rekord u albumima s kratkim vremenskim trajanjem, ali velikim brojem pjesama. Brze melodije s jakim punk gitarama slažu se uz tekstove koji su skroz nabrijani i svaki je u potpunosti različit od drugoga. Uz par naštimavanja tijekom sviranja, bend je imao odličan nastup te mi je žao što publika nije ostala poslušati ih, jer se u potpunosti raspršila nakon Out of Civilization-a te je to vjerojatno ono prokletstvo zadnjeg nastupa, kada je publika jednostavno preumorna da bi mogla ostati poslušati ih. No, to prokletstvo ima i prednost jer si je ovaj četveročlani muški bend mogao barem malo produžiti svirku, te su osim svojih stvari stigli izvesti i obradu pjesme ‘Užas je moja furka’ od Azre, koja je jedna od najboljih primjera kako bi se opisao zvuk ovog benda u cijelosti.
Nakon zanimljive prve večeri, druga večer u pulskom Kotaču bila je još energičnija i moćnija, pogotovo zato jer je nastupilo ukupno čak 9 bendova, što je osobni rekord Supervala ove godine za broj bendova u jednoj noći. Hrpa novih, mladih bendova iz Pule te i onih par iz Rijeke bio je gušt za gledati, jer svatko od njih bi donio različit zvuk i zračio drugačijom atmosferom.
Klub Kotač nalazi se u Rojcu, bivšoj vojarni i sadašnjem društveno-kulturnom centru. Rojc je poznat je po svojim grafitima i unutar i izvan zgrade, nudeći simpatičnu i šaroliku atmosferu, no trenutačno je u procesu renovacije te vanjski dio izgledao kao da ljudi odlaze raditi na bauštelu, a ne u klub. Također su izgrađeni novi zidovi, čiji razlog za gradnju u potpunosti razumijem, ali zbog tih jednobojnih zidova Rojc, pa i sam Kotač više ne pružaju taj kultni čar ovog mjesta. No, Kotač je ipak ostao svoj, sa svojim vrlo moćnim ozvučenjem i svojim simpatičnim djelatnicima, koji su svakako zaslužili pohvale, jer su za razliku od Rijeke najavili početak Supervala u Kotaču, a i zbog toga što su se zbilja brinuli da svaki bend zvuči najbolje što može, iako im to u nekim trenutcima nije baš polazilo za rukom.
Program je ovaj put počeo malo ranije, oko 19:30, s obzirom na količinu bendova koji nastupaju. Na početku je cjelokupna izmjena bendova tekla poprilično brzo, s otprilike 2-3 minute odmora, no kasnije se to izmijenilo, te je Kotač ušao u jedno lijepo ponavljanje, u kojem bi jedan bend odsvirao, zatim bi publika otišla na predah od nekih 5-10 minuta te se vratila do nastupa sljedećeg izvođača i tako u krug. Meni je to u potpunosti pasalo jer je sam zrak i kod pozornice i u backstage-u bio zagušljiv te je ugodno malo se prošetati vani prije nego što se opet zaroni u glazbene dubine Kotača.
Mladi grunge rock bend Hollow District probili su led i započeli pulski Superval. Sa svojim zaraznim refrenima i riffovima na gitari ostavili su moćan dojam prema publici koja se okupila u manjem broju te se u jednom trenutku pričalo da će se rijetko tko uopće pojaviti, uzevši u obzir i druga događanja koja su se održavala istu tu večer. No, izuzevši manjak publike, bend je odradio solidan koncert, s očitom tremom koja se najbolje mogla čuti u glasu pjevačice koja se svejedno pokušala potruditi oko stage presence-a te ju za to definitivno treba pohvaliti.
Nakon njih na stage dolaze Kornjače u bijegu, najmlađi bend čiji je prosjek godina otprilike 14. Sa žestokim punk gitarama i izvrsnim jednostavnim tekstovima koji se najčešće temelje na kritici suvremenog društva, ovaj muški trojac sjajno je zagrijao publiku koja se počela okupljati u sve većem broju. Tijekom njihovog koncerta dogodio se i najljepši trenutak na cijeloj ovoj turneji. Naime, prilikom sviranja prve pjesme ‘Reklame’ bilo je poteškoća s mikrofonom te se pola pjesme glavni vokal uopće nije čuo, no kad je bend završio nastup, na pozornicu se popeo jedan od organizatora te rekao kako bi Kornjače trebale odsvirati ‘Reklame’ još jedanput, nudeći tako još jednu priliku da publika čuje izvrstan tekst pjesme koja govori kako reklame odvlače našu pažnju te da su svuda oko nas. Na ovom primjeru se može vidjeti da je organizatorima zbilja stalo do bendova i zvuka te su iskoristili svaku moguću priliku kako bi to dokazali.
Nakon njih uslijedili su redom Kontura, Sterovoid, pa Telescope Fish. Kontura je dokazala kako se članovi ostalih bendova međusobno mijenjaju ili sviraju u više njih te se ovaj bend mogao gledati i kao supergrupa. Sa svojim izvrsnim rock/punk melodijama, ovaj bend je uživao svirajući, što se moglo primijetiti izrazima lica i ponašanjem članova benda na stage-u. Jedino što je kvarilo nastup Konture bilo je ozvučenje, no to nije bio one time thing jer se taj problem mogao čuti i tijekom cijele večeri u više navrata. Stereovoid je odradio još jednu solidnu svirku, uz ponovno iste vlastite pjesme te obrade, s time da je ovaj put ‘HUMBLE.’ zvučala lošije, ne samo zbog lošeg razglasa već i zbog toga što ju je gitarist benda odrepao s gangsterskom maskom na glavi te se potpuno uveo u lik repera, ali se, nažalost, upravo zbog te maske koja pokriva usta pjesma lošije čula. Telescope Fish je bend koji se u potpunosti koncentrirao na vokalnu sposobnost pjevačice Zoe, svirajući tako stoner rock u pozadini i miješajući ga sa Zoenim jazzy-blues glasom, kojeg je publika, čiji se broj ljudi tijekom dosadašnjih nastupa znatno povećao, u potpunosti prihvatila. Nastup sličan onome u Rijeci imao je i Lynco, koji još nije uspio popraviti tu svoju energičnost, čiji se razlog za manjkom stage presence-a ipak pretvorio u manjak instrumenata na pozornici. Mislim da bi bend zvučao perfektno ako bi se dodala još pokoja gitara ili synth, no i ovako im je nastup bio odličan.
Tijekom nastupa bendova nije bilo nikakvih incidenata te puno manje moshpitova nego u Rijeci, no Kotač je nedvojbeno dostigao svoj vrhunac po pitanju broja publike na nastupu Izloga, tročlanog grunge rock benda koji je fantastično odsvirao pred tolikim brojem ljudi te se napokon osjećala ona prava vibra koncerta, gdje je najveći broj ljudi u prvim redovima i sredini te se eventualno smanjuje kod ulaza. Kao što sam već i napomenuo, problem ozvučenja nije bio samo prolazna stvar te se u ovom slučaju vokal jako slabo čuo, što je poprilično loše jer je kod ovakvih mladih bendova bitno čuti riječi pjesama, pogotovo kod Izloga jer se njihovi tekstovi, kako su najavili, temelje na nekim životnim iskustvima. Sve u svemu, koliko su imali dobar nastup potvrđuje i publika, jer se po prvi put u Puli čulo skandiranje ‘Hoćemo još!’ iako bis bend nije stigao odraditi jer je jednostavno ponestalo vremena.
Bend koji je pak stigao odraditi bis bio je Meantime, kojeg je publika iz nekog razloga ponovno odbila, ali zato su tu bili vjerni moshpit fanovi koji su zatražili za kraj njihovog nastupa barem još jednu pjesmu te je i dobili. Izuzev ponovnih poteškoća s razglasom vokala, bila je ovo još jedna kvalitetna svirka od ovog simpatičnog nabrijanog četveročlanog muškog benda te se nadam da će ih ljudi više zavoljeti u budućnosti.
I za sam kraj ove najduže Superval turneje nastupile su Out of Civilization, bend koji me je već počeo živcirati koliko dobro sviraju i kakav su show napravile i u Palachu i u Kotaču. Fanovi su totalno poludjeli te je krenuo najveći moshpit do sad, iako će ovaj koncert ipak obilježit zajedničko headbanganje velikog broja publike te plesanje ‘žaruljica’ na jednoj njihovoj pjesmi koja ima zarazan folk dio. Kraj nastupa također je obilježio i izgubljen mobitel koji se vjerojatno našao na podu prilikom moshpitova te se nadam da je njegov vlasnik pronađen.
I tako smo došli do kraja još jednog Supervala, ovaj put najdužeg do sad, s time da to nije potpuno iznenađujuće jer i Rijeka i Pula imaju ogromnu povijest alternativne glazbe, koja seže još i od bivše Jugoslavije. Lijepo je vidjeti da nove generacije ne mijenjaju tradiciju i drže do očuvanja ovih raznih žanrova, također stvarajući potpuno nove zvukove, od kojih svaki predstavlja jedan korak bliže uspjehu. Do kraja ovosezonskog Superval izdanja ostala je još samo jedna turneja koja će se održati u Sisku i Slavonskom Brodu te naravno Superval festival koji se održava 5. i 6. lipnja u Vintage Industrial Baru, na kojem će nastupiti velik broj mladih bendova iz cijele Hrvatske, te će, vjerujem, svatko od njih donijeti posebnu energiju na stage od koje će Vintage jednostavno gorjeti.
Tekst: Beren Mora
