Treća sezona Superval turneje pohodila je u iste gradove kao i prethodna, no išla je drugim redoslijedom. Dok je prošle godine krenula u Čakovcu, ovaj put prvi je nastup bio u koprivničkom klubu Funk. Koprivnica je ugostila purgere iz TereTa, valpovačke Gradske Bitange, čakovečki Prosti Prst, a domaćini su bili dečki iz Insomnie.
Drugi dan su nas ugostili Čakovčani u svom CeZam prostoru koji odiše onom pravom pankerskom atmosferom. Bitange su na putu nestale u magli, ali nismo previše plakali jer smo te večeri čuli čakovečki Novi Amsterdam. Moram odmah dati zahvalu za fantastičan gulaš koji kuhaju za cijelu ekipu koja je vezana s događajem. Ovog puta je večer otvorio friški čakovečki bend Novi Amsterdam koji ćete imati prilike vidjeti na ovogodišnjem Supervalu, drugi su bili TereT, treći Insomnia te su zatvorili domaćini.
Prvi su nastupili Teret-ovci, koji već godinu dana rasterećeno lepršaju na krilima svog najnovijeg albuma Ulice. Bend čine frontmen i ritam guitarist Fran Kovačević, lead gitarist Borna Brosig, bas gitarist Antonio Jakus, klavijaturist Jan Shourgot i bubnjar Luka Dučić. U nadograđenoj verziji, uz dodatne klavijature i Franovu mašinu za efekte doveli su saksofonista i uvaženog kolegu akademika Tomu Štrbca. Svirku su započeli zadnjim singlom Oluja koji su izbacili pred izlazak albuma. Od prve pjesme čulo se koliko koncerata imaju u tenisicama koje su rasterećeno skakutale po stejdžu. Već su s dodatnom opremom i saksofonom zvučali svježije, a nakon prve dvije pjesme, Oluja i Barikade, odsvirali su novu pjesmu Granice, u kojoj kao i u ostalih 5 (Kao Zmaj, Jedina, O-o, Hodam Po Vatri, Kao Kaos), se čuje nova faza u kojoj još veći teret na sebe preuzimaju klavijaturist Jan Shourgot i bubnjar Luka Dučić. Nove pjesme su laganije i s više pop elemenata što mi se osobno svidjelo te bih izdvojio pjesme Kao zmaj i Hodam po vatri koje imaju veliki hit potencijal. Publika je u prvom redu plesala i pjevala sve pjesme s albuma. Sredinom koncerta, gitarist Borna Brosig velikodušno je pozvao publiku na besplatno dijeljenje majica koje se odvijalo u hodniku kluba po završetku koncerta i sve ih pozvao na Rock Live koji se tradicionalno organizira svake godine u srpnju (ove godine od 24. do 27.7.) u Koprivnici na kojem će među mnogim domaćim i regionalnim bendovima nastupiti i TereT. Iako su me tekstovi njihovih pjesama pomalo opteretili, zarazni ritmovi i melodije ostavljaju suprotan učinak, a njihov nastup i scenska pojava daju dojam kao da su jedan od najpoznatijih bendova u regiji.
Bitange su se skromno popeli na stejdž u svom klasičnom izdanju: Domagoj Ivić na vokalu i gitari, Mislav Sušić na lead gitari, Noa Bolkovac na bas gitari i Matko Varžić na bubnjevima. Nakon što su otvorili s pjesmom Outsider, uz vokalnu podršku publike ovi su ugodni mladići odsvirali pjesmu Svijet tuđih ljudi koja je dio Superval kompilacijskog albuma Superval Vol. 1. Zatim su uslijedili neizostavni hitovi Grad, Nedjelja, Kao Da, Prljave Ulice. Publika je tekst svake pjesme znala napamet, no to već očekujemo za najpristojnije bitange u Hrvatskoj, a možda i širem regionu. Na pjesmama Magla, Uvertira, No.4 i Prekrasan San su malo promijenili aranžmane što je dodatno naglasilo patos razvučenih ravnica Lijepe Naše. Dok meni kao purgeru iz brežuljkastih krajeva panonski narodni običaji djeluju pomalo egzotično, svirka Bitanga je među autohtonim domorodcima bila na domaćem terenu i tek se tada osjetio njen pun sjaj, to jest maglovitost. Publika ih je glasno pozvala na bis, pa su odsvirali novu pjesmu Zov iz divljine na kojoj se čuje njihov veliki svirački razvoj i Domagojevo autorsko sazrijevanje. U pjesmi se čuje inspiriranost specifičnim stilom Darka Rundeka koji provučen kroz malo prije spomenuti patos daje uvjerljiv i autentičan nastavak djelovanja ovog bitnog slavonskog benda koji svira još od 2018. Veselim se izlasku albuma i već sam zakačen na idući. Kako bih izbjegao sudske zavrzlame, uz specifični stil Darka Rundeka spomenuo bih i njegovog bivšeg kolegu Sachera.
Nakon dva benda od kojih već po defaultu očekujemo show u dvorani, došlo je do potpunog šoka. Kroz maglom ispunjenu pozornicu, kao iz sci-fi horror filma naizmjence su krenula treperiti uznemirujuća plava svjetla, a na scenu, opasniji nego ikad izašli su Prosti Prst. Noa Kolar na vokalu, David Lovaković na gitari, Luka Vidović na bassu i novi bubnjar Vito Fleten. Već na samom dolasku osjetilo se da je riječ o jednom potpuno drugačijem bendu no prošle godine. Prvim rifovima podsjetili su me na Prodigy i System of a Down, posebno vokal. Divljačka energija bila je prisutna od početka do kraja, a situacija je kulminirala kada nam je vokalist naredio da se podijelimo u dvije strane te na njegov znak zaletimo u masovni pogo koji je obećavao završiti kobno. Svi na stejdžu djelovali su usklađeno, kao da im je ovo već stoti koncert, a posebno je oduševio Noa Kolar, čija je diktatorska energija organizirala već pomenuti pogo. Jedva čekam vidjeti što će se s ovim bendom još sve izdogađati. Ovog ljeta će po treći put nastupiti na Supervalu.
Šećer na kraju bili su domaćini, Insomnia koji su nastavili u nabrijanom tonu pankerskih delinkvenata koji s novim vokalom i ritam gitaristom Matijom Mohenskim (kojem je to bila prva svirka u životu) definitivno obećavaju. Ostatak postave je onaj originalni Fran Krznarić lead gitara, Vedran Koluder na bass gitari i Borna Knapić na bubnjevima. Svirali su pravi old school punk, a tekst je bio pun duhovitih fora koje se savršeno uklapaju u njihov imidž odbjegle bande iz popravnog doma. Lokalci ih već dobro znaju i s njima uživaju u tom ludilu. Vidi se ipak da tu fali malo iskustva kako im svirka poslije nekoliko pjesama ne bi postala lagano monotona. Matija Mohenski još treba naučiti baratati mikrofonom, no neosporno je da ima prirodnu karizmu te jako zanimljiv i lijep vokal koji pogotovo vrištanjem dobiva još izraženiju karizmu pomiješanu s nekom animalnom vrstom emocije. U svakom slučaju uživao sam, a mislim da su i oni, pogotovo na domaćem terenu.
Drugu večer u čakovečkom CeZam prostoru otvorio je novonastali međimurski bend Novi Amsterdam koji broji 6 članova – Roko Petrović (vokal), Velimir Tota (gitara), Val Branilović (gitara), Petar Borko (bas), Fran Želežnjak (klavijature) i Jura Ban (bubnjevi). Ovo im je bio drugi nastup nakon debitanskog, 28.12.2024. Repertoar im se sastoji od obrada jedinog hita Grette i Gebya – Malena, Aerodroma, Psihomodo pop, ali i dvije autorske: Ne volim je više i Jegermajstor. Na pozornici su slatki, vidi se međusobna prijateljska povezanost i ono najvažnije, da se jako dobro zabavljaju. Razvijaju se pretežito u pop smjeru što i objašnjava činjenicu da je na njima bilo najviše ljudi koji su u glas pjevali poznate im obrade. Kao što sam već u uvodu napisao, imat ćete ih priliku vidjeti na ovogodišnjem Supervalu u lipnju ove godine.
Nakon Novog Amsterdama na pozornici se pojavio TereT. Zadovoljni brojem publike, svakom je iskusnom oku bilo jasno da im je pao teret sa srca te su istu set listu odsvirali uživljenije i energičnije nego dan prije. Cijeli prvi red skakao je kao što bi zasigurno skakutao Krist kada bi ga se oslobodilo križa, no nastavilo bičevati. Izmorenost od dana prije i uzbuđenost od većeg broja publike unijelo je u njihovu svirku jednu opuštenost i spontanost koja je još jače izrazila plesnu atmosferu koju njihova glazba sugerira sama po sebi. Svatko nazočan je uživao u svirci i svirka u CeZamu se sigurno može ubrojiti među najbolje nastupe benda. Pjesme koje sam prije istaknuo su dobile jednu još veću razinu zanosa koja je u dvorani stvorila osjećaj zajedničkog ludila publike i njih na pozornici. Pjesmi Cimet gitarist Borna Brosig dodao je jako zanimljiv efekt na gitari koji pomalo podsjeća na efekte koje koristi Billie Eilish u svojim pjesmama što mislim da je pun pogodak za stil kojim se TereT izražava. Negdje sredinom koncerta djevojke iz prvog reda su frontmenu Franu Kovačeviću bacile čipkaste tange na što je on, luckast kao i obično upitao „Od čije mame su to tange?“ Volio bi ih gledati na više takvih naelktriziranim nastupima jer mi se čini da su tad u pravoj zoni onoga što kao bend mogu izraziti.
Zatim je došla Insomnia. Pjesmom Došel i ošel momentalno su raznijeli Teretovu funky atmosferu i pretvorili prostor u pankersku divljinu. Čakovačka publika ih je tretirala kao svoje idole kao što su to bili u svom gradu dan prije. Da ih publika voli najbolje se pokazalo kad su svi u isti glas skupa s frontmenom Matijom Mohenskim pjevali refren Ludbreška kurva. Jedan idealan pregame za nastavak programa.
Ponovno su kao iz pakla izašli Prosti Prsti, koji su u svom rodnom gradu dočekani kao kraljevi. Mosh pit i mahanje glavom od samog početka i opet razdvajanje lijeve i desne strane na pola kocerta. Pokazali su da se trud i rad isplati i da publika tu vrstu posvećenosti itekako cijeni.
Nakon svake turneje vidi se razvoj alternativne scene među mladima širom Hrvatske. Lijepo je vidjeti kako Superval obogaćuje i ujedinjuje cijeli hrvatski prostor kroz jedno nekoruptivno sretstvo kao što je stvaranje i konzumiranje glazbe, umjetnosti kao takve i obogaćivanje načina razmišljanja. Postoji mnogo načina da se to postigne, a organiziranje Supervalovih turneja jedan je od njih.
Tekst: Matija Ivezić
Foto: Andrea Melvan i Mura Blažević
