Prva ovogodišnja Supervalova turneja održana je 2. veljače u Čakovcu i 3. veljače u Koprivnici, a predstavljena su četiri benda od kojih svatko na svoj način odskače od stanja normalnosti, odzvanja od zidova i doprinosi mladoj alternativnoj sceni.
Bit ovakvih događaja, odnosno turneja, je proširiti glas o mladoj glazbenoj sceni, povezati mlade bendove s Hrvatskom te ih staviti u središte pozornosti i izvan Zagreba, a one još mlađe inspirirati da se upuste u nešto slično.
Čakovečki klub Prostor ugostio je u petak (2. veljače) Insomniu, DkD (skraćeno od Dekadencije), Prosti Prst i Undertaker. Toliki stupanj radijacije dobre energije možda je i štetan za čovjeka, ali ekipa ne mari za to već puni – prostor! Premda smo navikli na krcatost i zagušljivost zagrebačkih klubova koji lokalnim mladim bendovima pružaju ovakve prilike, neprocjenjiv je osjećaj tako nešto pronaći i na sjeveru Hrvatske gdje, oni koji s time nisu u doticaju, to možda ne bi očekivali. Scena u Čakovcu itekako je podržana, publika je žedna i stalno traži još, a kad publika traži – bendovi poslužuju.
Prvi je u Čakovcu nastupio Undertaker, varaždinski hard rock bend koji je publiku odmah pridobio svojom žestinom. Bend čine Luka Hojnik (vokal), Lovro Đaković (lead gitara), Tin Mežnarić (ritam gitara), Martin Šmic (bass) i Nikola Plantak (bubnjevi), a svoj su nastup započeli autorskom pjesmom „Izgubljeni, Otpisani U Vremenu“. Kad i samo jednom nogom zakoračite u svijet apsolutnih anomalija, teško ćete pronaći izlaz. Ili ćete, vjerojatnije, zaboraviti da biste ga uopće trebali tražiti jer želite ostati unutra – jer tu je zabava! Nastavili su pjesmom „Grijeh“, čvrsto i nabrijano te su nadišli sva očekivanja. Kako se u publici budio interes, u njima se samopouzdanje učvrstilo, želja je postala intenzivnijom, a volja za njom nije kaskala. Da ne bi postali jednoličnima, nastup su začinili coverom pjesme „Doctor Alibi“ koju originalno izvodi Slash i čiji se otisci prstiju vjerojatno mogu pronaći u inspiraciji i nadahnuću koji stoje iza nastanka Undertakera. U istom su duhu i raspoloženju odsvirali sljedeću autorsku pjesmu, „Sretan Vlak“. Stanje se na pozornici nije smirivalo, išlo se samo na jače, bolje i više. Još jedan cover, ovaj put pjesme „Mala“ grupe Brkovi, a potom za kraj još jedna autorska: „More Bez Dna“. Undertaker smo imali priliku gledati samo u Čakovcu što je prava šteta s obzirom na kvalitetu njihovih izvedbi, ali gledat ćemo ih opet u lipnju u sklopu 5. Supervala.
DkD je potom preuzeo pozornicu, odlučno i strastveno. Bend koji svojim pristupom i zvukom odskače od ostalih istaknuo se i u Čakovcu svojom buntovnošću, a kombinira tonove popa i punka, stvarajući time vlastitu nijansu zvuka koju je teško nadmašiti. Kao i uvijek, vokaliste čini toplo-hladni dvojac, Matija Ivezić i Mika Moskaljov, a instrumentaliste Luka Škrlec (gitara), Borna Fumić (bass), Tituš Cvanciger (bubnjevi) i Stjepan Nemec (klavijature). Sveprisutni, neumorni i naizgled nezaustavljivi, takvima se doimao DkD sve od prve pjesme, „Rajka“. Aura koja je iz njih prštala bila je nedokučive boje, zarazna i čak pomalo zastrašujuća. Svojim izvedbama većinu vas vremena drže na vršcima nožnih prstiju u skakutavom i razigranom ambijentu da bi se ponekad, samo ponekad prizemljili i predahnuli uz pjesme „Reci Mi“ i „Divan Dan“. Ali DkD ne bi bio DkD da odmah nakon sentiša ne raspali opet svojom žestinom, požar gasi benzinom i odsvira „Nemanju“ i „Učim Na Greškama“. Njihov je ritam teško pratiti pa se oznojite dok pokušavate, ali kad se uspijete ukrcati na taj vlak, isti vas ritam ponese. Samo je on bitan i zbog njega su i oni ovdje – ne brinu za stvari izvan njega, pa djeluju kao da zadirkuju publiku, s osmijehom na licu, provokativno i sa znanjem da to rade dobro. Njihove su posljednje pjesme u Čakovcu bile „356“ i „Jugoslovenka“, a nisu ih nimalo prizemljile i ohladile.
Treći su na još užarenu pozornicu izašli Insomnia, koprivnički punk rock bend koji se zaista može istaknuti po svojoj kvaliteti i ozbiljnosti s kojom rade. Publika ih je glasno pozdravila, a samopouzdano su pozornicu zauzeli Eugen Eisenbeisser (vokal), Fran Krznarić (gitara), Vedran Koluder (bass, back vokal) i Borna Knapić (bubnjevi). Kao i većina, Insomnia također kombinira autorske pjesme i covere stranih pjesama, a svoj su nastup otvorili autorskom pjesmom „Plači“. Od samog su početka krenuli jako i samopouzdano, pa ih je publika brzo prihvatila. Od trinaest izvedenih pjesama, Insomnia ima devet autorskih pjesama na hrvatskom jeziku između kojih je teško odabrati najbolju jer sve u sebi kriju divlju, neukrotivu energiju, a od covera su se na njihovoj listi našle „Lexicon Devil“ (The Germs), „Tourette’s“ (Nirvana), „John Wayne“ (MDC) i „Abolish Government“ (T.S.O.L.). Žestoki su i naelektrizirani pri svakoj izvedbi, a nije bila rijetkost u publici zateći nekoga s njihovim imenom na majici. Dosljedni svome imenu, ovi vam dečki neće dopustiti da sklopite oči pa makar nakratko jer je na pozornici uvijek živo, nešto se događa, atmosfera se zahuktava. Pjevali oni „Jutra“, „Leševi“ ili „Ludbreška Kurva“, nije važno, jer publika će uzeti sve što im se nudi ako im je po ukusu i ako valja. Ništa manje vatrene nisu bile ni „Došel i Ošel“, „Kladionica“, Kan3“ i „Želja“, a nastup u Čakovcu zaključili su pjesmom „Nesan“. Setlista im je zaista podugačka i impresivna, pa su bez sumnje bend koji kad poslušate jednom odete slušati opet.
Čakovečku je večer zaključio domaći bend kojeg je publika jedva dočekala, Prosti Prst. Ne postoji bolji zaključak od zaključka na vrhuncu, pa se Prosti Prst nije suzdržavao već su raspalili najjače što su mogli i razočarali nikoga. Članovi Prostog Prsta su Noa Kolar (vokal i ritam gitara), David Lovaković (lead gitara), Luka Vidović (bass) i Maksimilijan Čeh (bubnjevi), a u svom opusu kombiniraju punk rock i alternativni metal. Atmosfera je bila užarena, poprimivši karakter onih rock koncerata što pune dvorane, gužvaju ljude i počinju sat-dva kasnije od obećanog. Sam im je scenski nastup energičan i nešto što bi i stranu publiku lako pridobilo, a domaću je potpuno oduševilo. Počevši s autorskim blokom – „Izađi Van“, „Bez Zraka“ i „Doomsday“ – odmah su ekipu okupili u prve redove. Ono što ovaj bend posebno ističe od ostalih je to koliko cijene mjesto odakle su, a sve to dokazuje i prepjev pjesme „Danas Ne Izlazim Van“ grupe Pod Silom Živ čiji je član (inače otac vokalista), kao iznenađenje publici, zapjevao vlastitu pjesmu s Prostim Prstom. Zanosni su svojom energijom koja se prelijeva iz već prepune čaše, a opipljiva je u svakoj njihovoj pjesmi, pa kad izvode „I’m Losing It“, Decomposing Composer“ ili bilo koji od covera – „Tango“ (Mort), „Invalidova Pjesma“ (Overflow), „Go With The Flow“ (Queens Of The Stone Age) – ekipa je nezasitna. Da ih vole dokazali su uzvici „Rupa V Zidu!“, ime još jedne od njihovih pjesama čiju su izvedbu ljudi jedva dočekali. Prosti Prst nisu tako lako pustili s pozornice, a kad je publika zatražila još, bend im nije mogao odoljeti. Stoga su kao desert večeri pale „Duke Of The Dead“ i „Meksička“.
Rano ujutro iz Čakovca kojim se tumaralo do kasno u noć, krenuli smo put Koprivnice. Za večer pred nama svatko se pripremao na svoj način: kupkice, mjuzica, spavanje i što sve već ne. Ali kako je dan kratak, na mjestu događaja trebalo je biti prije nego kasnije. U Koprivnici je Superval i njegove izvođače ugostio Funk u kojem se skupio povelik broj mladih, pa je atmosfera od samog početka – i prije no što je prvi bend zauzeo pozornicu – bila kipuća i napeta. Setliste se nisu previše mijenjale, motivacije nije bilo ništa manje nego dan prije. Postojala je samo tiha nada da će danas biti još bolje.
Posljednji su nastupili u Čakovcu, a prvi u Koprivnici – Prosti Prst preuzeo je odgovornost da razbudi i zagrije Funk, a u tome su bili itekako uspješni. Otvorili su istom pjesmom kao i u Čakovcu, „Izađi Van“, i nastavili istom energijom. Od samog su početka ostvarili dobar odnos s publikom i digli ih na noge. Skupljali su mnoštvo s lakoćom i profesionalnošću, odličnim vokalom i jednako dobrim instrumentalom. Podrške im nije nedostajalo, pa kad su zasvirali one najžešće i najživlje, u Funku je odjednom postalo stvarno vruće. Iako je pogled teško odvratiti, ako to i učinite, dojam se neće pokvariti jer je opus Prostog Prsta toliko bogat zvukom da vas bez problema može zaokupiti i samo osjetilom sluha. Dio vjerne publike došao ih je u Koprivnici podržati i iz Čakovca, pa su ponovno željno zahtijevali „Rupu V Zidu“ , ali nisu se ni u međuvremenu dosađivali.
Zlatna sredina večeri bio je DkD koji je također nastupio s istom setlistom, istom strastvenošću i kao da im gori pod petama. Publiku su pridobili gotovo odmah, a kao žig za potvrdu uspješne hipnoze sjele su „Sutra“, „Dječak“ i „Podsjećam“. U Funku je zaista bilo divlje, glazba je odsvirala svoju čaroliju pa se ekipa na pozornici stopila s ekipom koja im je pljeskala i bodrila ih. Opušteniji nego dan prije, DkD je na pozornici bio razigran, u svijetu zezancije i ludovanja, a ipak, odradili su vrhunski posao. Iako su se Koprivnici predstavili po prvi put, činilo se kao da su tamo već dobro poznati, dobro prihvaćeni i očekivani regularni gosti – a nakon ove turneje, zašto i ne bi bili? Kad su odlučili da im je dosta, zahvalili su publici na podršci, ali publika nije bila popustljiva. Iako se dio DkD-a već maknuo s pozornice, bili su ustrajni u tome da im odsviraju još – a kad je publika ustrajna, ne može im se reći ne!
Domaćini su nastupili posljednji, ali čim je Insomnia stupila na pozornicu, svakom je umoru nestao trag. Bili su im postavljeni visoki standardi koje su bez problema dosegli, a nestrpljenje i napetost bili su dovoljno gusti da ih se moglo rezati nožem. Kao i jučer, „Plači“ pa cover pjesme „Lexicon Devil“, a dalje je sve nejasni obris događaja i nabrijana masa ljudi koji u ovakvoj glazbi uživaju i blistaju. Kvalitetni su i predanost radu na njima je očita jer prepjevi se gotovo ne razlikuju od autorskih stvari. Svakoj pjesmi pristupe s odvažnim, čvrstim stavom i vole biti tu gdje jesu, a ekipi koja ih je došla slušati to ne promiče. Nije nikome promaklo ni to da su baš oni bili razlog okupljenog mnoštva, a da ih toliko ljudi voli i podržava velika je stvar za tako mladi bend. A kad su već radi njih došli u Funk, ni trinaest im pjesama nije bilo dovoljno. Insomniji to, naravno, nije bio problem, pa su uz setlistu iz Čakovca odsvirali još dva covera: „Štosdemfer“ (M.R.LJ.A) i „“Tugy Plaky“ (Jegerkola).
Na kraju krajeva, dva dana nije puno vremena, ali se unutar ta dva dana može napraviti zaista puno toga. Napravljeno je i izvan očekivanja – samodopadno, bahato i mladenački kako i priliči. Premda je prvobitni cilj turneje promovirati Superval kroz Hrvatsku i obogatiti mladu alternativnu scenu, važno je istaknuti i one strane koje ostaju u sjeni najbitnijih stavki, a to su zabava i kontakt s nečim novim. Uz tonske probe i večernje svirke, pamtit će se i put od točke A do točke B, međusobno zadirkivanje i lutanje (ne)poznatim ulicama. Opće je poznato da nas glazba povezuje kroz melodije, zajednička iskustva i sjećanja, a kad je sveprisutna i neizbježna na dva dana, njeno je djelovanje dva puta jače.
Dorotea Kurelja
Foto: Tena Arapović
