Studeni je skliznuo kroz prste, kroz kišu i maglu i ledeni vjetar. Slučajno, kako je započeo, tako je i završio. Prisjetimo se, prvog su studenoga u Vintageu između ostalih izvođača nastupili i Smrdljivi Martini koji su u četvrtak, 30. studenoga, nastupom u Malom pogonu Tvornice Kulture zaključili ovaj mjesec.
Proces je već svima dobro poznat: u 20:00 sati vrata Tvornice otvorena su publici. Ekipa se skuplja, priča i smije. Kamo god se okrenuli, već su vam poznata lica, a atmosfera samo raste. Napokon, nešto prije 21:00 sati, Smrdljivi Martini penju se na pozornicu – po prvi puta svoj nastup počinju kao četvorka: Lovro Urlić (vokal, gitara), Noa Klemenčić (vokal, bass), Nikola Andrašić (vokal, bubnjevi) te Zvonimir Curiš (gitara), najnoviji Martin. Na pitanje „Jeste dobro?“ svi viču „Da!“, a potom, kao po običaju, zasvira „Smrdljivi Martini Intro“. Premda od samog početka dobre energije ne nedostaje, kroz nastup ona raste i proždire one prisutne. Osim tekstova koji se zavlače pod kožu, Smrdljive Martine karakterizira i sloboda kojom zrače na pozornici – nešto poput blage pobune protiv problema današnjice u glazbenom obliku. Kako im opus neprestano raste, setlista ostaje vječno mlada. Uz već mnogo puta otpjevane „Pohlepa“ i „Dani Moje Mladosti“ za čije je vrijeme izvedbe publika glasnija od izvođača, pronašle su se i novije stvari. Pronaći nove kombinacije hrane Martinima nije problem, pa se tako pjevalo o „Pršutu i Smokvama“, a publika – samo guta.
U nastavku „Jedna za publiku!“, zasvirali su „Paniku“ i unijeli u prostor novu vrstu živosti. Pozitivna napetost zbija se u kutove Malog pogona, a „Ničija Zemlja“ i „Tama“ je ne razbijaju. Štoviše, nadopunjuju je intrigom te sam nastup dovode do vrhunca. I dok se dojmovi o već odslušanom još nisu umirili, za kraj ostaje „Dilema“. Napetost se slama, topi se u nešto slatko, a toplina se širi iz prvog do zadnjeg reda. Iako bi takav kraj bio filmski – dok se svjetla gase, a nostalgija još putuje u valovima i za ramena trese svakog prisutnog, ekipa nije mogla odoljeti porivu da traži još. Naravno, Smrdljivi Martini nisu mogli odoljeti ekipi pa su odsvirali još jednu pjesmu i pozvali Vas sve u Mediku, 23. prosinca, na sljedeći nastup. Svjetla su se ugasila, ali samo nakratko. Nakon Smrdljivih Martina, publiku je nastavila zabavljati splitska grupa Buža, a ni oni nisu razočarali.
Studeni je završio kao lijepo zaokružena cjelina. Omaknuo se prilično brzo, a sve bliži je i kraj same godine. Ipak, o tome se ne razmišlja puno. Bitan je trenutak i važno je u njemu biti prisutan, a na ovakvim se koncertima to najbolje osjeti. Dok čekate početak, teško je, kad odlazite iz Tvornice, još je teže. Ali u trenutku, dok traje, tamo ste gdje trebate biti.
Dorotea Kurelja
Smrdljivi Martini ponovno su se dokazali, ovoga puta u malom pogonu Tvornice kulture, kao predgrupa splitskom bendu Buža. Očekivalo se više ljudi, no bio je četvrtak i padala je kiša, što kako već znamo obeshrabruje većinu Zagrepčana i Zagrepčanki od izlaska, a moglo je zasmetati i da su istu večer u Vintageu nastupale znatno popularnije Prazne Lepinje. Nego da se vratimo na Smrdljive Martine, novi član benda Zvonimir Curiš koji se pridružio “starijim” članovima: basistu i back vokalu Noi Klemenčiću, bubnjaru Nikoli Andrašiću Androgenu te vokalistu i gitaristu Lovri Urliću, se udomaćio te su Martini poslije rastrojenog nastupa za Svi Svete pokazali što znaju i umiju. Set lista je bila uobičajena, no bila je tu i nova pjesma Tama koja tekstom baca na Josipu Lisac. Najviše je odskakala pjesma Pršut i Smokve iz koje je maknuta punk sekcija pa je zvuk bio mješavina funka i parodije trashy dalmatinskog pop rocka koji je savršeno utjelovio sljedeći bend, samo gore od pjesme kojom ih Martini zezaju.
Unatoč relativno malenoj publici atmosfera je bila odlična, svi su članovi benda bili uobičajeno šarmantni i prostor ispred pozornice brzo se popunio. Letjele su tu i gaćice, pa iako bijele džokejke baš i ne pršte seksipilom Zvonimira su, kad ih je obukao preko svojih hlača pretvorile u pravog Supermena. Za kraj je već poznata Dilema ponovno oduševila publiku a pozivi na bis bili su odgovoreni pjesmom Samuel.
Ukratko, nije tu bilo mnogo novog ali bila je to jedna od najboljih izvedbi ovog mladog benda do sada, s udomaćenim Zvonimirom i ujednačenim bendom, a pomoglo im je i da su ih pratili Buža poslije kojih želiš pobjeći na Daleku Obalu. No kako je večeri najbolje pamtiti po dobru nadam se da će oni koji su se 30.11. zaputili u tvornicu kulture tu večer zapamtiti po odličnoj izvedbi jednog vrhunskog mladog benda u usponu.
Martin Petrinović
FOTO: Siniša Frangen
