Siječanj se nastavlja u hladnom ugođaju uz led i snijeg, a umjesto kave i čaja dio mlađe generacije zagrijala je još jedna odlična gaža i fantastični performansi. Ovaj put u Hard Placeu, 20. siječnja 2024. godine, svirali su Sunshine And Rainbows, Lager i Extroft. Atmosfera se zagrijavala, a ljudi zgušnjavali pred pozornicom u iščekivanju i nestrpljenju.

Isprva statično, večer su otvorili Sunshine And Rainbows (popularno skraćeno SAR), mladi zagrebački žanrovski nesvrstani bend koji se ističe po svojoj unikatnosti i energičnosti. Sastav čine Andrej Švaco (vokal), Marko Stajčić (gitara), Matija Bojko (bass gitara) i Damjan Bagarić (bubnjevi). Hiljson Mandela i dalje šuti dok SAR izvodi svoju verziju „Cure S Kvarta“ koja na noge digne cijeli Hard Place – sve osim onih na pozornici. U potpunom kontrastu, nastavili su autorskim pjesmama „Faces Into Noise“, „As It Rages Through“, „Jam“ i „Ballad For A Stranger“. Iz naleta energije koja prelazi u graničnu agresiju spuštaju se opet u statičnost, stvarajući time čistu apstrakciju i kaotičnost. Iako na pozornici piju kavu, „Drink, Drink, Drink, Drink“ potiče na poroke, bio to alkohol ili mosh-pit, nije važno. Strast i gnjev različite su strane iste kovanice u njihovom slučaju i teško je procijeniti točnu emociju strujanja žica i Švacinog glasa. U nastavku „Slowly Dissolving“ i „Lose Your Purpose“ imale su hipnotički utjecaj, zvuk se kretao poput struje u kratkim elektrošokovima. Djeluju kao ubrzani puls, nestrpljivo i užareno. Za kraj, odsvirali su „Flash Bash“ i „Virgin“, podjednako oštre i žestoko. Jednako su zanimljivi i atraktivni i u scenskoj izvedbi i pokretima koji privlače pažnju kao i u izvedbi pjesama koje vam okuju gležnjeve i natjeraju vas da ostanete. Plamičak koji je sramežljivo titrao na početku večeri rasplamsao se u neobuzdani plamen pod čijim je utjecajem bio cijeli Hard Place.

Gotovo bez predaha, večer se nastavila istim neumornim tempom, a u centru pozornosti našao se Lager, zagrebački bend koji u svom opusu kombinira alternativni i klasični rock, a čine ga Carlos Riko Bellante (vokal i lead gitara), Dino Redžebašić (vokal, ritam gitara), Joris Guadaitis (vokal, bass gitara) i Vito Salluzzo (vokal, bubnjevi). Poletni su i zarazni, a ekipa se naguravala u prvim redovima kako bi im bili što bliže, ali i u zadnjim redovima gdje se naguravalo i ludovalo. Opus im se sastoji od pjesama na hrvatskom kao što su „Kućni Ljubimac“ i „Pokvaren“, ali i na engleskom, kao na primjer pjesma kojom su započeli nastup: „Mistify Me“. Jedna od čari ovog simpatičnog „boy benda“ je u tome što se vokalne obaveze dijele na sve članove, pa repetitivnosti i jednoličnosti uopće nema. „Mr. Roger“ i „Broken Glass“ također nisu razočarale, a glazba se miješala s uzvicima publike koja ih se nije mogla zasititi. Pljeskalo im se, molilo za određene pjesme na što je jasan odgovor bila „I Don’t Wanna“, pomalo bahata i s čvrstim stavom, ali stvar koju biste mogli slušati opet i opet. „Kulerska“ izvedba još nije bila gotova, pjesme su se redale, jedna bolja od druge i prepune zarazne energije, a „Stracca Mutante“ nije bila iznimka. Za kraj su obradili pjesmu „Free Bird“ koja je već uzburkanoj vatri samo dodala benzin. Iako je bila zadnja pjesma na listi, atmosfera je šiknula, staklo gotovo popucalo, a publika poludjela. Miješali su se para, sparina i uzbuđenje, ali nikome nije bilo dosta. Kad su odlazili s pozornice, jednako je teško bilo i njima, zagrijanima i nabrijanima, i nama koji bismo ih i dalje slušali.

Za kraj večeri kao šlag na tortu i „cherry on top“, prava poslastica bili su Extroft, alternativni metal bend koji na vokalima i gitari vodi Fran Ivanković, Lovro Kovačević na lead gitari, Fran Šandor na bass gitari i Jan Ibrahimpašić na bubnjevima. Kao i uvijek, Extroft je od početka do kraja bio živa vatra, peckalo je i nagrizalo uši i rumenilo obraze. „Succumb“, „Veins“ i „Young Witch“ autorske su pjesme koje su izveli prve da nas razbude i vrate na noge (iako nikome nije bilo potrebno), a potom se Hard Place nije stišavao. Hipnoza koja nije popuštala još od prvog benda postajala je jača što je duže Extroft bio na pozornici te je ostati mirnim i ravnodušnim bilo nemoguće. Nakon dobrog autorskog bloka, slijedio je blok prepjeva koji opasno konkuriraju originalnim izvedbama. U pitanju su bile „Sunshine Of Your Love“, „100°“ i „Seek And Destroy“. Samopouzdanje im je čitljivo u svakoj crti lica pa ih je veliki užitak gledati, a još veći slušati. Energija i volja izvirali su iz nepresušivog izvora, a istom se energijom zarazila i publika. Ovaj put umoru nije bilo traga, pa se nakon izvedbe „Justice Is Always Blind“ tražilo još, još i još. Na svačije veliko oduševljenje, Extroft je popustio pod „pritiskom“ publike i ponovno izveo „Veins“. Skakutalo se i naguravalo, nitko nije ostao miran, a dekrešenda nije bilo na pomolu. Završilo se gotovo iznenadno, s istim žarom s kojim je sve i počelo.

Plamen se nije stišavao dugo nakon što je pozornica ostala prazna. Duhovi zvukova instrumenata i dalje su se odbijali od zidova, tutnjava u ušima nije prestajala. Tri benda, dvanaestero izvođača i brojna publika zatresli su Hard Place u najboljem smislu i otopili smrznute, ukočene prse i crvene nosove. S i dalje prisutnim trncima u kralježnici, ni na zaleđenim ulicama nije bilo hladno. Pitalo se samo: „Kad opet?“

Dorotea Kurelja

Foto: Jakov Milun