Predzadnje subote ove godine (23. prosinca 2023.) pobjegli smo sa zagrebačkih ulica i sablasnog Adventa u ništa manju gužvu u AKC Attacku. Kako su i sami rekli, Medika nam je spremila “blagdansku pržilicu”. Zagrijali su njome hladan zrak, a blagdanske su žaruljice zamijenila svjetla reflektora, sitna, jedva trpljiva prašina i sparina.  “Gdje su gaže?” često je postavljeno pitanje ove sezone, a kako bi se iskupili za neuobičajenu sušu, organiziran je istoimeni događaj pod čijim se krilom našlo pregršt žanrova, nespojivih stihova i izvođača. Svaki je bend donio svoju atmosferu, kreirao novu vrstu publike i ostavio neizbrisiv trag na pozornici nakon što je nastup završio.

Vrata su se otvarala u 19 sati i već se tad polako skupljalo mnoštvo ljudi, stvarala se i napinjala napetost. Trnci su se širili što zbog hladnoće, što zbog uzbuđenja. A jednom kad se krenulo, nije bilo povratka. Večer su otvorili Nihil, zagrebački hard rock band koji u svoje pjesme ubaci i dašak punka, autorskom pjesmom „Patuljak“. Na vokalima mističnim glasom publiku je hipnotizirala Petra Jović dok su je na instrumentima pratili Luka Čuljak (bass), Karlo Kelčec Ključarić (lead gitara), Luka Zetaić (ritam gitara) te najnoviji član koji ima tek petnaest godina, Ian Vičar (bubnjevi). Usred zvučne ekstaze Nihilovih pjesama stanete da se zapitate gdje ste: u Medici ili u nepostojećem vremenu koje su zarobili njihovi stihovi. Pod zelenim reflektorima pojavila se doza misterije koja je priličila sveukupnom nastupu, a energija se s pozornica u velikim valovima širila kroz ekipu pod njihovim nogama. Uz „Patuljka“, Nihil je predstavio još četiri autorske pjesme: „Čuvam Stražu“, „Crni Jahač“, „Banda“ te „Pasi iz Svemira“. Grupa koja vam zadaje glavobolju jer ne znate trebate li više pažnje posvetiti slušanju tekstova ili instrumentala publiku je ostavila u transu, oduševljenju i preplavljenu sitnim uzdisajima očaranja. Kao šlag na tortu pao je cover Kinoklubove „Za Nju“. Emocije su se raspršile, pjevala je cijela dvorana. Još jednom su prije rastanka otpjevali „Pas iz Svemira“, a ovaj put, bolje upoznati s riječima, pridružila im se i publika.

Iako je bilo teško maknuti se s pozornice, nakon kratke pauze Nihil je podij prepustio drugoj grupi večeri – Rifftreeju. Rifftree je duo iz Zagreba kojeg na bassu i bubnjevima čine Filip G. i Marko Virovac. Repertoar im je podugačak, kombiniraju žanrove poput noise rocka, drone rocka i stoner rocka te se tim zabavnim činjenicama definitivno ubrajaju u jedne od najimpresivnijih mladih glazbenika s naše male scene. Za razliku od Nihila, dilema pažnje ovdje nije upitna; instrumental je ono što vas natjera da ostanete. Otvorili su pjesmom „Brakeless“, žestoko od početka. U nastavku se atmosfera nije smirivala, dojmovi se nisu stišavali već, baš suprotno, sve je postajalo glasnije. Neumorno se komešalo i naguravalo dok je dvojac na pozornici rasturao. Pokoja modrica bila je neizbježna, ali svatko bi se složio da je vrijedilo. Nizale su se pjesme, jedna bolja od druge, kao kad biste otvarali neki posebno ‘nabrijani’ adventski kalendar pa redom izvukli „Fuzzed“, „Amplifier Pyramid“, „Farewell“, „Bobby“ i još šaku odličnih stvari. Temperatura se dizala kao i kosa na glavi svih prisutnih, rasle su i tenzije iščekivanja, a vrhunac nastupa bile su zadnje dvije pjesme s njihove liste; „Brown Flower“ i „Drinkypoo“. Bilo ih je teško pustiti da odu, dozivalo ih se natrag, skakalo se s pozornice u mnoštvo koje ih je spremno hvatalo i povrh svega, dizala se prašina i buka u njihovo ime.

Zlatna sredina večeri, treći po redu bila je grupa Vaktal (progresivni trash) čiji sastav čine Fran Sredoja (vokal, bubnjevi), Josip Bijuk (bass), Patrick Barna (gitara) i Mihael Zubak (gitara). Uz šest pjesama i publiku koja ih obožava, zatresli su Mediku i sve nas digli na noge. Da bi ih se pošteno doživjelo, treba biti na mjestu događaja i spremno upiti sve što Vaktal pruža. Nastavili su ono što je Rifftree započeo, jako i udarno poput olujnih valova koji se razbijaju na hridima opet i opet ispočetka. Prva pjesma njihove večeri bila je „Iapetus“ koja sama po sebi dovoljno nagoviješta u što ste se upustili. Da stvari budu bolje, u nastavku su se na setlisti pronašle „Eclipse of a Gas Giant“, „Kepler 186-f“, „Ignition“ i „Quantum Anchor“. Za Vaktal bi se moglo reći da su majstori zadirkivanja i podizanja napetosti jer u pravom trenutku kad bi žica trebala puknuti, opeći vas po prstima i doseći vrhunac, Vaktal se samo nakratko smiri i uvede lagani ritam kojeg ubrzo zamjeni onim starim, udarnim tonom. Kako ni u kojem trenutku ne bi bilo dosadno, za konačnu su pjesmu večeri napravili preokret postave: Fran Sredoja kao vokal, Josip Bijuk preuzeo je bubnjarske palice, Mihael Zubak premjestio se na bass gitaru, a na gitari je ostao Patrick Barna te mu se još pridružio i Nikola Bijuk, također na gitari. Uvijek neki novi zvuk i nova stvar, podigli su standarde visoko iznad stropa Medike, ali ni bend poslije njih nije razočarao.

Predzadnja atrakcija večeri bio je Extroft, alternativni metal bend u čijem su sastavu Fran Ivanković (vokal, gitara), Jan Ibrahimpašić (bubnjevi), Lovro Kovačević (lead gitara) i Fran Šandor (bass). Već naelektriziranu publiku u svoj su štih uveli pjesmom „Succumb“ i nastavili u istom duhu – sve glasnije i sve snažnije. Opet se naguravalo, tijelima se razbacivalo na ritam koji izaziva ovisnost, a jedino što je moglo nadglasati Extroft bilo je razbijanje boca u stražnjem dijelu dvorane. Uz svoje autorske pjesme, ekipu su raspjevali i coverima grupa Cream, Kyuss i Metallice, nadišli su sve standarde i postavili nove. Svojim su autorskim pjesmama „Veins“, „Young Witch“, „Comedown“ i „Justice Is Always Blind“ gotovo izmorili publiku. Već suhim grlima i dalje ih se bodrilo, a vrtoglavicu su mnogi ignorirali kako ne bi propustili ni trenutak nastupa. Bio ih je pravi užitak gledati, a još više slušati. Neodoljivo je bilo barem cupkati na mjestu, iako je većini i nabacivanje dok vas noge ne izdaju bilo premalo. Talent im pomalo izmiče kontroli i razvija se daleko izvan granica pojmljivosti pa se stoga njihov sljedeći nastup željno iščekuje.

Krešendo večeri, na već sami Badnjak, bili su Smrdljivi Martini. Broj pet veže se uz pojam sreće, a samo to se kroz Mediku i protezalo cijelu večer. Punk rock četvorku čine Lovro Urlić (gitara, vokal), Zvonimir Curiš (gitara), Noa Klemenčić (bass) i Nikola Andrašić (bubnjevi). Već očekivan bio je izlazak trojice Djeda Božićnjaka i prilično mlade Bake Mraz na pozornicu koji su nastup započeli u blagdanskom duhu (jer ipak je Badnjak) i odsvirali „Zvončiće“ koji su se rastopili u prvu pjesmu nastupa „Tama“. Božićni se duh ubrzo zaboravio te su Martini nastavili svojim tempom. Mjesta u prvom redu nije bilo, a tiskalo se i guralo u nedogled. Većinu pjesama ekipa već zna napamet, pa je ostalo i bučno i euforično. Redale su se „Pohlepa“, „Samuel“, „Pršut i Smokve“, „Napoleon“, „Dani Moje Mladosti“ i ostatak osebujnog opusa koje se s nestrpljenjem čekalo cijele večeri. Iz burnog mora u plićak pa nazad u valove, takva je bila cijela večer, a ni Martini nisu popuštali. Iz „Panike“ u „Disko“ kroz „Sve Je Propalo“ došli smo do posljednje dileme večeri: je li hren s krem sirom uistinu dobar kao što Martini tvrde da je? „Dilema“ kojoj nitko ne može odoljeti zaključila je blagdansku pržilicu na najbolji način.

Dinamika ovih pet grupa  ujedno se čini i savršenom i nespojivom, ali zaključak je da ne postoji loša kombinacija. Iz Medike smo izašli zaista sprženi i preplavljeni dojmovima, izudarani i izmoreni, ali nasmijani. Pružale su se ruke i čestitalo se na odličnim nastupima čime je službeno završila posljednja ovakva gaža 2023. godine. Još je jednom bilo teško otići, teže nego pronaći trenutak mira u Mediki, ali opet se svi nalazimo na sljedećoj gaži, gdje god bila.

Dorotea Kurelja

Foto: Ines Cvetko, Sara Vorberger