Za razliku od prošlogodišnje jesenske sezone kad su Zagrebom harali Superval bendovi poneseni vjetrom dotada najuspješnijeg izdanja tog unikatnog festivala, ova je jesen na frustraciju mnogih fanova započela poprilično tiho. Srećom, čini se da se situacija ubrzano zahuktava te su purgeri ovog petka u Melinu samo tjedan dana nakon nastupa DKDa ponovno mogli uživati u nastupu mladih alternativnih bendova: Frequency kao predgrupa i Slow Cured kao glavni event.
Ni jedan od dva benda od zadnjeg Supervala nije viđen u Zagrebu iako je Slow Cured nastupao u Šibeniku, pa je publika ovaj nastup željno iščekivala. Frequency su večer otvorili grungerskim nastupom i uspješno zabavili slušatelje. Radi se o bendu koji čine Antonio Zidar kao gitarist i vokalist, Petar Kožul na bubnjevima, Juraj Mikoć na gitari i Fran Šandor na basu, novopridošlica iz Extrofta kojem je ovo prvi koncert s novim bendom. Bend je sveukupno kvalitetan, otvorili su sporije te se s vremenom razmahali, a publika je najbolje reagirala na jam sesiju u drugoj polovici izvedbe. Iako bendu fali žestine koja se očekuje od hard core sastava, muzika je generalno točna, izvedba je korektna te se od njih može mnogo očekivati kad dobiju uigranost koja dolazi s iskustvom live izvedbi.
foto: Jakov Milun
Nakon respektabilnog otvaranja došao je glavni bend večeri: Slow Cured. Bend koji je konzistentno odličnim izvedbama, kvalitetnom muzikom i snažnim tekstovima potpuno zasluženo među mladim alternativcima stekao gotovo zvjezdani status. Atmosfera se u iščekivanju naelektrizirala, prostor oko pozornice bivao je sve tjesniji i svatko, bilo da je doživio njihov koncert, čuo za njih ili se slučajno te večeri našao u Melinu shvaćao je da će se dogoditi nešto što nikako ne treba propustiti. “Je*i ga stvarno moram na taj rođendan” čuo sam nekoga da govori i iako se nikad ne može znati za sigurno činilo se da je u glasu iskreno žaljenje jer se propušta nešto važno.
Bruno Petanović je na bubnjevima bio točan i uigran, a klavijaturist Stjepan Nemec, ovaj put obučen kao lik iz Top Guna bio je uobičajeno otkačen. Basist Jakov Damjanović iznenadio je poravnavši svoj donekle iscjepkane ritam sekcije te je njegova izvedba neodoljivo bacala na Kim Deal. Pomoćna vokalistica Katarina Stanić na pozornici je bila manje od očekivanog, ali svojim se specifičnim glasom pobrinula da svaka sekunda bude za pamćenje. Ipak zvijezda večeri nesumnjivo je bio vokalist i gitarist Filip Radaljac, energičan, karizmatičan i manijakalan od prvog je momenta zauzimao prostor i pažnju iz kojeg ga god kuta i koliko god loše vidjeli (Melinu manjka povišena pozornica). Svaki njegov trenutak na stageu pun je izobličenih grimasa i mahnitih pokreta te izgleda kao da mu u isto vrijeme donosi agoniju i ekstazu koji se zarazno šire na publiku. Njihov je zvuk poznato eklektičan s elementima novog vala, psihodeličnog rocka i grungea, dok bi se cjelokupna izvedba i pjesme sa tekstovima punim snažnih motiva mogli usporediti s EKVom kad bi samo bili manje originalni…
foto: Jakov Milun
Uz već poznate pjesme kao “Dies Irae”, “F#” i “Umoran” pojavila se tu i jedna nova “Priča o Strasbourgu”, a posebno se treba istaknuti pjesma “Vlak” u kojoj je nježniji(iako sam po sebi snažan) glas Katarine Stanić činio odličnu protutežu glasu Filipa Radaljca koji je poprimio gotovo vojnička obilježja. Publika je pjevala uz pjesme i na kraju koncerta zahtijevala bis što je iscrpljeni bend nakon oklijevanja ispunio. Nitko na kraju nije ostao ravnodušan, a neki su i suzdržavali suze dok je vanjska terasa bivala sve punija ljudima koji su izgledali kao da su doživjeli religijsko iskustvo. Kako se jesen u Zagrebu za mlade rokere zahuktava uskoro ćemo moći uživati u mnogim koncertima Superval bendova od kojih posebno treba istaknuti Smrdljive Martine koji će ovu srijedu nastupati u Vintageu. Publika je sve šira, obuhvaća mlade, odrasle i starije, te je lijepo na svakom koncertu vidjeti sve više novih lica. Revival alternativne muzike koji je nastao iz Supervala nastavlja se i dobiva na brzini te se underground sceni smiješi sretna budućnost.
Martin Petrinović
Članak koji je napisala Dorotea Kurelja pročitajte na RAVNO DO DNA.
