Bezbroj je dobrih načina na koje možemo započeti novu godinu. Umjesto da na novih nadolazećih 366 dana gledamo kao na tlaku i teret, trebali bismo se usmjeriti pozitivi i biti otvoreni novim mogućnostima i prilikama. Naravno, rijetko tko sve to može podnijeti sam, a kad nam nitko nije spreman pružiti ruku, uvijek postoji još jedan oslonac – glazba. Lijek je za sve i pozadina svačijeg života, pa zašto ne započeti godinu nečim zdravim kao što je koncert? Prva gaža godine održala se u četvrtak 4. siječnja u Vintage Industrial Baru, u sklopu drugog Superval+ koncerta koji promiče međunarodnu suradnju u podršci mladih glazbenika školskog uzrasta, nastupali su za nas Šteker, Maršali i TereT. Okupilo se divno mnoštvo, nestrpljivo se čekalo pred ulazom u Vintage i ispred prazne pozornice.

Prvi su se na pozornicu popeli Šteker, mladi zagrebački žanrovski nesvrstani bend u čijem su sastavu Bruno Zver (vokal, a ujedno rastura i na gitari), Ema Komušar (bass), Lana Rebrina (bubnjevi) i Zvonimir Balić (gitara). Zanimljivi i eksperimentalni, večer su započeli samouvjereno i odvažno autorskom pjesmom „Valovi Na Mjesecu“. Plovilo se na tonovima njihovih instrumenata, ugodno i zaigrano do sljedeće pjesme: „Izgubljen“. Ekipa se kretala u ritmu, pjevušila s njima i ono najbitnije – osjetila ih u kostima, nogama, rukama i svakom pokretu tijela. Svakom narednom pjesmom, ova je četvorka dokazala da pripada na pozornicu i da publiku drži u šaci (a publika se nije bunila). Njihove pjesme pokrivaju svakojake teme, a pravi su dokaz da uz dašak talenta zarazna pjesma može biti o bilo čemu. Tako se u njihovom opusu nalaze još i „Rutiner“, „Greta“, „Reci“ i „Vidra“, nespojivi naslovi koji čine dinamičan nastup uz kojeg je nemoguće ne pomicati kukove. „Divlje Ptice“ bila je sljedeća na set listi, a izveli su je baš onako „kul“ kao da sami posjeduju Vintage. S vjernom publikom pod nogama i samopouzdanjem koje pršti iz njih, možda biste i u to povjerovali. „Meksiko“ pa „Nudli U Wc-u“ bile su posljednje dvije Štekerove pjesme večeri, prožete raznim emocijama i prstohvatom melankolije za kraj, zaključili su svoj nastup kao zatišje pred olujom – ili, u ovom slučaju, staloženošću prije no što se na pozornicu popne sljedeći bend. Ali publika se nije predala samo tako. „Hoćemo još!“ nadglasalo je i same izvođače, a što publika želi, najčešće i dobije, pa je Šteker (na ugodu svih nas) ostao na pozornici još jednu pjesmu duže.

Sljedeći je nastup primjer onoga za što se Superval+ zalaže: u suradnji s Udruženjem nastavnika Muzičke kulture Srbije, Superval+ u Vintage je doveo Maršale. Maršali su pop-rock bend iz Bečeja te pobjednici prvog državnog natjecanja srpskih srednjoškolskih bendova, Rock Serbike. Zašto su 4. 1. bili pozvani u Zagreb svima su nam pokazali i ostavili nas očaranima njihovim nastupima. Članovi Maršala su: Strahinja Tanasijin (vokal i ritam gitara), Katarina Pivnički (lead gitara i prateći vokal), Mateja Stražmeštrov (klavijature), Nemanja Radosavljević (bubnjevi) i Dušan Ivanović (bass i prateći vokal).

Spremili su nam deset autorskih pjesama, ali na kraju je ekipi i to bilo premalo. Nastup su otvorili pjesmom „Plovidba“ čiji je tekst u kombinaciji s Tanasijinim mekim glasom pravi melem za uši – nostalgično, kao med na usnama. Dobar početak za izvrstan ostatak večeri. Uslijedile su pjesme „Da Li Znaš“, „Odraz“, „Sve Neka Stane“ i „Reči“, koktel energije, sjete i čistih ljubavnih pjesama koje kasnije ne možete izbaciti iz glave. Teško je povjerovati da iza takvih pjesama stoje tako mladi ljudi, ali, već po običaju, ovi „klinci“ ruše granice. „Požuda“ i „Domaći“ otpjevali su sljedeće. U publici se skakutalo i izvikivalo riječi ohrabrenja, iako se Maršali nisu doimali nimalo prestrašenima. Nastupali su kao da nastupaju kod kuće, uz „feel good“ glazbu i zaraznom energijom među članovima benda. Posljednje tri pjesme („Kačina“, „Lutak“ i „Ljubavne Promaje“) ekipa je s veseljem progutala, plešući i pjevajući s njima. Njihov opus pomalo vraća tridesetak godina unazad; plesne, uglavnom ljubavne pjesme, šarmantne „bube u uhu“ koje biste vrlo rado opet poslušali. A koliko su simpatični pokazuju njihove slatke isprike za izvođenje obrade pjesme „Odvedi Me Iz Ovog Grada“ grupe Film koju su izveli, moglo bi se reći, čak i bolje od originala. Ni njima nismo tako lako dozvolili da odu s pozornice, a kako i bi kad ih je lijepo gledati, a još ljepše slušati.

Tri se često smatra sretnim brojem, brojem kreativnosti, optimizma i znatiželje, a dodate li mu dva, dobit ćete pet članova trećeg i posljednjeg benda večeri: TereT u čijem su sastavu, svi redom energični, Fran Kovačević (vokal i gitara koju ponekad zasvira gudalom), Borna Brosig (gitara), Antonio Jakus (bass), Luka Dučić (bubnjevi) i Jan Shourgot (klavijature). S nestrpljenjem smo ih dočekali, posebno zato što im je ovo prvi nastup u Zagrebu nakon dugog vremena. Da se vole igrati na sceni nije nepoznato, ali zaista vole ići korak dalje, pa su stoga prve tri pjesme („Jam“, „Ssx“ i „Barikade“) vješto spojili. Odmah nakon toga, uslijedila je „Spasi Me“ čije riječi publika dobro zna. Razbacivalo se uokolo, gibalo glavom i rukama, razdirala su se grla. „Vampiri“, spoj mističnosti i poletnosti, pa „Ulice“ i „Dvije Riječi“ prije izvedbe najnovijeg TereTovog singla, „Oluje“. Ogromna podrška dokaz je koliko ih ekipa cijeni i voli. Između vriskova uzbuđenja i oduševljenja, razabrao se i pokoji stih pjesme. Energični, dinamični i prizemljeni uz svoje ljude, a opet raširenih krila visoko među zvijezdama, Teret je nastup nastavio pjesmama „Samo Tvoj“ i „Točno u Čas“. Mjesta u prvom redu nije bilo, naguravalo se i tiskalo kako bi ih se bolje čulo i vidjelo, ruke su im se pružale u nadi da će se približiti rubu pozornice (a i jesu, nisu zažalili), držali su se transparenti sa stihovima njihovih pjesama. Vrhunac večeri obilježio je ništa drugo već TereTov single „Cimet“ koji mami suze na oči i baca na koljena. Pjevalo se glasno i zajedno, kao da je večeras sve što nam je ostalo. Posljednjom su pjesmom „Daleki Otok“ malo smirili val emocija koji su sami i izazvali te nas sve lagano prizemljili. Barem onoliko koliko je to moguće s obzirom da su najavili svoj prvi album koji izlazi 19. siječnja 2024. godine i čini se tako dalekim.

 

 

Sigurno, boljeg načina za započeti godinu nema. Strujanje žica gitara nam i dalje odzvanja u ušima, tekstovi su se zavukli pod kožu, a želja za „još“ raste. Dobar je dojam ostavljen, kao i pozitivan utjecaj na zdravlje! Ova je gaža tek završila, a već se traži nova, kad i gdje. Tek kad vas siječanj malo rashladi i smiri misli, shvatite koliko vam brzo vrijeme prolazi kad vas okružuju ljudi koji su se okupili da slušaju svirku. Na kraju, to je ono bitno.

Dorotea Kurelja

Foto: Tomislav Sporiš

Članak koji je napisala Martin Petrinović pročitajte na RAVNO DO DNA.