Mladi autorski bendovi Nihil, Farsa i Slow Cured 4. travnja su nastupili u Vintage Industrial Baru u Zagrebu, na četvrtom izdanju koncerta Superval+ održanom u suradnji s Mostar Rock School. Cilj Supervala+ je predstaviti publici domaće, ali i bendove iz regije te pružiti priliku talentiranim mladim glazbenicima da nastupe pred publikom željnom dobre glazbe i još boljeg provoda.
Prvi su na pozornicu izašli članovi zagrebačkog rock benda Nihil. Otvorili su Superval+ odsviravši pet pjesama za koje su inspiraciju pronašli u slavenskoj mitologiji i koje, kakvima ih sami opisuju, vuku na edgy stranu. Zagrijavši publiku i za kraj izvevši Pas iz svemira, vokalistica Petra Jović najavila je sljedeći bend, Farsa.
Petorica mladih čine žanrovski nedefiniranu Farsu, simbiozu različitih muzičkih pravaca, a u Zagreb su stigli iz Mostara. Na pozornici im se pridružio i prijatelj koji studira u Zagrebu na račun čega su se svi zajedno našalili. Publiku su rasplesali s par poletnih autorskih pjesama (dočaravši izlazak u Mostaru pjesmom Pvc) i za kraj umirili pjesmom Otkud mene. Jučerašnji nastup u Vintage Industrial Baru nije im bio ni prvi, a zasigurno ni posljednji u Zagrebu s obzirom na reakcije oduševljene publike pred koju je zatim izašao Slow Cured.
Odsviravši svoje već dobro poznate pjesme članovi zagrebačkog alternativnog rock benda Slow Cured do kraja su raspjevali i rasplesali publiku. Vokalist Filip Radaljac petu je pjesmu najavio riječima: „Pripremite se na psihodelične oblake…“ nakon čega su premijerno izveli Dvornika (čije ime još nije službeno), a odmah nakon Vlak na kojoj je Radaljac ostavivši gitaru istupio na pozornici i s cigaretom u ruci pjevao zajedno s vokalisticom Katarinom Stanić. Izvedbom pjesme Dies irae zatvorili su četvrto izdanje Supervala+.
Odslušavši čak tri obećavajuća mlada autorska benda publika je svoje druženje nastavila ispred Vintage Industrial Bara, još neko vrijeme komentirajući i hvaleći poslušano.
Fana Durlen
Foto: Tomislav Sporiš
U napetom raspoloženju dočekan je još jedan Superval+, a ovaj su put u Vintage Industrial Baru nastupili Nihil, Slow Cured te Farsa iz Mostara. Za one koji se pitaju, Superval+ program je koji spretno promovira glazbu mladih kvalitetnih autorskih bendova na način da bendovima sa Supervala omogući da svoj talent pokažu i izvan hrvatskih granica, a na hrvatsku scenu dovodi mlade izvođače iz regije. Osim glazbe, time se šire i zajedništvo, kultura i nova poznanstva. Četvrti je po redu takav koncert održan u četvrtak 4. travnja.
Satnica stoji kao ukras na vratima dok se ekipa skuplja, a nakupilo ih se u velikom broju s velikim iščekivanjima. Prvi bend se jedva dočekalo, a jednom kad je krenulo, nije više stajalo. Prvi izvođači večeri bili su Nihil, zagrebački rock bend koji u svom opusu hard rock kombinira s raznim drugim žanrovima, čime poprime zvuk kojim bi se sam nihilizam savršeno opisao. Članovi benda su Petra Jović (vokal), Karlo Kelčec (lead gitara), Luka Zetaić (ritam gitara), Luka Čuljak (bass) te Ian Mihael Vičar (bubnjevi). Rasturili su već prvom pjesmom, Crni Jahač, a na tim su krilima nastavili do kraja svog nastupa. Pjesme im pričaju priče, a Petrin vas glas toliko opčini da je teško odvratiti pogled, kamoli oglušiti se na Nihilov poziv u njihov osobni svemir odakle same priče potiču. Čuvam Stražu, Patuljak i Banda redale su se jedna za drugom kroz prijelaze koje se može opisati samo kao gustu maglu iz začaranih šuma i močvara, što je Nihilu vjerojatno i cilj. Tome slični motivi ono su po čemu se ističu u masi i što im opus čini zanimljivijim, ali teško ih je opisati praznim riječima i hvalama. Nihil je jedan od onih bendova čijem nastupu trebate prisustvovati kako biste razumjeli šarm i čar njihovog nastupa. Posljednja pjesma, Pas Iz Svemira, došla je i prebrzo, ali ova ekipa zna kako nastup završiti na samom vrhuncu prije no što se plamen uzbuđenja ugasi.
Plamen se nije gasio ni kad je Nihil napustio pozornicu jer drugi su po redu bili dečki iz Mostara – Farsa, bend koji spada u red žanrovski nesvrstanih izvođača čime si samo proširuju granice i mogućnosti. Bend čine Miran Dabić (vokal, gitara), Petar Rozić (vokal, gitara), Petar Iličić (bass), Maro Papac (klavijature) i Rejhan Kreso (bubnjevi). Iznimno živahni i energični, publiku su osvojili već na samom početku. Pjesme kakve bi obično mogli čuti u „coming of age“ filmovima našle su se na pozornici Vintagea, a ekipa ispod nje bila je oduševljena. Skokovi i naleti energije glavno su obilježje Farse jer koliko pjesme kao što su Imperativ, Karma i Ultrašlag dignu ekipu na noge, razbude ih i raspjevaju, toliko ih samo jedna pjesma poput Otkud mene može spustiti u trans i sjetu. No da su svojom pojavom unijeli novu vrstu živosti među ljude nije upitno, iskre su frcale na sve strane od siline njihovog udara i kontrasta energija u njihovom opusu koji je bio očigledan već u samom startu kad su se sudarile 19. Vijek i Gringo. Svakom su novom pjesmom na pozornicu donijeli nešto novo (kao na primjer prijatelja koji studira u Zagrebu te su ga zamolili da pjeva s njima) i posve drugačije. Povremeno vas zbune jer skaču iz žanra i žanr, atmosferu mijenjaju u skladu s trenutnim promjenjivim proljetnim vremenom – često, brzo i s popratnim „otkud to?“ pitanjem. Publika ih je jedva pustila da odu, a upravo to je bit Supervala+: bend kojeg još nikad nismo slušali osvojio nas je jednim nastupom i rado bismo ih slušali opet.
Šećer na kraju večeri bio je željno iščekivani Slow Cured čiji je sastav manje-više cijeloj ekipi već poznat: Filip Radaljac (vokal, gitara), Katarina Stanić (vokal), Jakov Damjanović (bass), Stjepan Nemec (klavijature) i Bruno Petanović (bubnjevi). Kod Slow Cured-a ističu se indie tonovi, a svojim nastupima nikad ne razočaraju. Vintage se lijepo popunio, kako je i sam Radaljac rekao: „Skupilo vas se, bome“. Ante Bella pa Umoran uvod su kakav malo-koji bend može spremiti budući da publika nosi pola tereta pjevanja jer riječi njihovih pjesama većina zna u svako doba dana. Slow Cured također s visina skače u duboke ponore u smislu energije, emocije se za vrijeme njihovog nastupa neprestano sukobljavaju što doprinosi cijelom ugođaju. Uz ostale već otpjevane, Vlak, Strassbourg i Dvije Kave, Slow Cured je izveo i dvije novije pjesme koje službeno još ni nemaju imena, ali ako vas ne prolaze trnci dok ih slušate, ne slušate dovoljno pažljivo. Muško-ženski vokali uvijek su pun pogodak pa je Slow Curedova obrada Boba Marleyja strašno konkurirala originalnoj izvedbi svojom kvalitetom i emocijom koju je izazvala među skupljenim mnoštvom. Nakon samog pozdrava i zahvala kad su mnogi već mislili da je kraj i kad je „Hoćemo još!“ tek počinjao dobivati na snazi, Slow Cured je još jednom rasplamsao onu vatru po posljednji put ni s čim drugim nego s Dies Irae, mnogima najdražom. Pod crvenim je svjetlima u nabrijanoj atmosferi završio i njihov nastup, a time i cijeli koncert.
Mogli bismo ovaj Superval+ nazvati „rollercoasterom“ emocija sa širokim rasponom dinamika gdje je svatko od izvođača uspio ostaviti u potpunosti drugi utisak na publiku. Od misterioznih tekstova koji korijene i inspiraciju vuku iz fikcije i tinejdžerskog boy benda koji bi, da se slučajno našao u Americi, već punio dvorane do završnice kakva priliči ovakvom događaju, nitko se nije mogao požaliti. Trebalo je vremena da se ekipa posve raziđe, gdje god da pogledaš nekog poznaješ i pozdraviš. Scene ima, mladih ima, glazbe ima – a ima i volje i želje.
Dorotea Kurelja
Foto: Tomislav Sporiš
